Zašto mir nije opcija?

Novi dan, nova ratna tragedija u Ukrajini, novi izgubljeni životi civila. Medijska navijačka reakcija se nastavlja u redovnom tonu, pa tako danas detaljno gledamo i slušamo tužna svjedočanstva o napadu na Kijev, a o napadu na Krimski most od prije koji dan, zbog kojeg je do napada na Kijev i došlo, nismo čuli ništa - čak ni o nekolicini mrtvih, već samo o "rušenju mosta kao prekretnici rata", o "važnoj ukrajinskoj pobjedi", o "Putinovom kraju" i sl. Drugim riječima, zapad nastavlja sa svojom jednostranom kontraproduktivnom retorikom koja, umjesto prema deeskalaciji i smirivanju situacije od nominalno treće strane koja ne trpi direktne posljedice, vodi prema tragičnoj daljnjoj katalizaciji ratne spirale; prema novim smrtima i destrukciji. 

Umjesto standardnog teksta, ovoga ćemo puta raspravljati sami sa sobom, koristeći osobu x kao predstavnika onoga što bi rekli mnogi koji crpe vijesti iz mainstreama na ovaj novi primjer kompletno pogrešne reakcije našeg društva. 

***

Osoba x: "Normalno je da se mediji više fokusiraju na ukrajinske žrtve jer je Rusija napala Ukrajinu."

Možda, no problem je kod jednostranog izvješćivanja, pogotovo od one strane koja bi trebala zadržati koliku-toliku objektivnost (što je moguće jer ne trpi direktne posljedice rata kao što trpe civili iz Ukrajine), što umjesto prema smirivanju situacije vodi prema daljnjoj eskalaciji. Nadalje, konstantno demoniziranje protivnika zatvara svaku mogućnost bilo kakvog mirnog diplomatskog rješenja, a ono što se kontinuirano zaboravlja jest da čak i ako se dogodi best-case scenarij zapadnih vlasti - onaj da Rusija izgubi, on će u sebi sadržavati opasnu i tragičnu činjenicu da na vratima Europe stoji poražena i ponižena nuklearna velesila. Malo je dublje promišljanje dovoljno da se shvati da takav scenarij ne odgovara nikome osim eventualno drugoj velesili koja u Ukrajini vodi proxy rat, a koju geografska udaljenost štiti od zamaranja trivijalnostima kao što je nuklearna opasnost.

Osoba x: "Za to što se situacija ne smiruje i za to što ne postoji dobar ishod cjelokupne situacije je kriva isključivo ona država koja je napala drugu državu. Napravili su to što su napravili, pa neka trpe posljedice."

1. Ako eskalacija dovede do nuklearnog rata, nikome više neće biti bitno tko je prvi počeo, već samo da preživimo sljedeći dan.

2. Rat u Ukrajini nije počeo ruskim napadom ove godine, već vojnim pučem 2014. koji su uvelike podržavale i financirale SAD jer im je bilo u interesu svrgnuti proruskog predsjednika Ukrajine. Dakle, ovo što sada gledamo je samo krajnja manifestacija geostrateške borbe velesila (Rusije i SAD-a) na području Ukrajine - u nasilnom obliku od 2014., a u geostrateškom još od 90-ih. 

Osoba x: "Zvuči kao relativiziranje ruskog napada na teritorij druge države."

Ne, za napad na drugu državu nema opravdanja, no inzistiranje na sagledavanje svih faktora koji su doveli do trenutne tragične situacije nije relativiziranje, već preduvjet mira i nužno prokazivanje svih koji su (i zašto) kumovali da do ovoga dođe.

Osoba x: "Da Putin nije krenuo u hitlerovsko osvajanje Ukrajine, do ovoga zasigurno ne bi došlo. U Ukrajini se danas brani zapadna i slobodna demokracija."

Otvoreni sukob Rusije i Ukrajine nažalost je bio neizbježan jer je u njegovoj srži ranije spomenuto višedesetljetno geostrateško navlačenje Rusije i SAD-a, a ne nekakvo sumanuto Putinovo osvajanje Europe. Da bi teza o prekonoćnoj Putinovoj odluci osvajanja teritorija stajala, morala bi stajati i pretpostavka da je sukob počeo 2022., što jednostavno nije istina. Svi dobro znamo što je Rusija krivo napravila početkom godine, no znamo li sve preduvjete koje su SAD, kao proxy sudionik u sukobu, postavile te iznimno limitirale ishod situacije na gotovo ništa osim otvorenog sukoba?

Osim spomenutog javnog podržavanja puča, nakon kojeg je instaliran predsjednik kojeg su Amerikanci par mjeseci ranije u telefonskom razgovoru naveli kao osobu koja mora preuzeti vlast, Amerikanci su: I) višestruko odbijali garantirati da Ukrajina neće ući u NATO, iako su još 2008. znali da ukrajinski ulazak u NATO sigurno dovodi do rata s Rusijom (https://nonzero.substack.com/p/why-biden-didnt-negotiate-seriously?utm_source=url&fbclid=IwAR2iX_skx4hlHGo8FweAL0M6eIn-aNdFiR0goqp0_KTKfZsFEPK0K3NZQ9E) (i ne, teza da "svatko odlučuje o svom ulasku u NATO" ne stoji u kontekstu Ukrajine zbog njene iznimno komplicirane geopolitičke pozicije, a ne treba zaboraviti ni da su Amerikanci Rusiji 90-ih obećali da se NATO neće širiti dalje od Njemačke, a bome ne treba ni zanemariti vanjsku politiku SAD-a koja zasigurno ne bi mirno stajala da, primjerice, Meksiko odluči ući u ekvivalentnu uniju s Rusijom, već bi to zasigurno smatrala nacionalnom ugrozom), II) kontinuirano slali naoružanje i vojsku na rusku granicu prije početka ovogodišnjeg sukoba, III) višestruko odbijali diplomatske pregovore s Rusima oko nacionalnog rizika za Rusiju u kontekstu NATO naoružanja na zračnoj udaljenosti od Moskve (iako je SAD na istu situaciju u prošlom stoljeću napao sebi susjednu državu u koju su Rusi gomilali svoje naoružanje), IV) oglušili se na pismeno diplomatsko upozorenje vojne velesile da će daljnje ignoriranje rezultirati otvorenim sukobom, V) na nikakav način nisu upozorili ukrajinske civile na opasnost koja neminovno slijedi zbog njihovog ignoriranja jasno navedenih diplomatskih uvjeta (osim standardnog i neefikasnog demoniziranja Rusije i Putina), VI) nisu kritizirali niti demantirali ukrajinskog predsjednika koji je početkom ove godine suludo prijetio da će Ukrajina postati nuklearna sila (što krši niz potpisanih političkih dogovora iz prošlosti). 

Što se tiče teze o obrani zapadne demokracije u Ukrajini; koja se to slobodna zapadna demokracija tamo brani - kanadska koja šalje vojsku na prosvjednike i nacionalizira imovinu neposlušnim građanima? Australska koja prati građane preko GPS-a? Njemačka koja segregira građane prema cijepnom statusu? Francuska koja 30% svojih građana naziva negrađanima? Ili pak nizozemska koja mlati prosvjednike, puca i huška policijske pse na njih? 

Osoba x: "Neovisno o tome, Rusija je do sada napravila previše ratnih zločina da bi se više ikad moglo razgovarati o miru."

Ako stavimo na stranu prešućivana (jer tada taj sukob zapadnom mainstreamu očito još nije bio bitan) granatiranja od 2014.-2022., kojima se kršio mirovni sporazum, možemo samo reći neka nam svima u Europi, ako razgovor o miru nije opcija, bude sa srećom. Ukrajinci i Rusi će nastaviti ginuti, ostatak Europe će biti pod rizikom da se rat prelije na njihov teritorij i da NATO kao nuklearna sila uđe u sukob s drugom nuklearnom silom, cijene će skakati u vis i baciti milijune u siromaštvo, itd., a pritom će onaj spomenuti proxy sudionik sukoba nastavljati uživati u povećanoj prodaji skupog plina Europi, u destabilizaciji suprotstavljene velesile, u destabilizaciji poslušničke Europe, u jačanju dolara nasuprot eura, u novom povećanju svoje ratne mašinerije, u stvaranju prividnog vanjskog krivca za katastrofalnu domaću ekonomsku situaciju, itd. I naravno, kako to obično biva, sam neće biti ni u kakvoj direktnoj opasnosti. Blago njima.