Postovi

Prisiljeni na slobodu

Jedna od laži modernog relativizma - sažetog onom poznatom "neka svatko radi što hoće" - bila je ta da ćemo uz njegovu pomoć doći do pluralističkog društva, jednog utopijskog skupa ljudi u kojemu svatko ima svoj partikularni svjetonazor, u kojemu su sve civilizacijske ograde dokinute, a država služi samo kao platforma za perpetuiranje te prekrasne raznolikosti. Kada je liberalizam smijenjen progresivizmom današnjeg tipa, o čemu smo pomnije pisali u tekstu [Kraj liberalne utopije: progresivizam i njegove žrtve], progresivisti su sebe i svoje istomišljenike proglasili glavnim baštinicima pluralizma, slobode i tolerancije. Oni su navodno bili ti koji su stajali u rovovima kada je sredinom prošloga stoljeća rušen patrijarhat, kada je seks oslobođen iz okova restriktivno-kršćanskog etosa, kada je konačno normalizirana rastava, kada su seksualne i rasne manjine borbom pronalazile svoje mjesto u tlačiteljskom zapadnom svijetu. Svatko tko se usudi preispitati taj narativ očito je pri

2 + 2 = 5?

Institucionalizacija (samo)ubojstva: odgovor Žarku Puhovskom

Hrvatski politički mulj - kratki zaron

Covid totalitarizam - priznanje

Tamna noć vjere kao protulijek toleranciji

Istina otkrivena vremenom

Zna li umjetna inteligencija što je lijepo?

Odgovor Božici Jelušić: Ideološko porobljavanje umjetnosti pod krinkom slobode

S onu stranu dobra i zla umjetne inteligencije

Ni koraka

Obrana generalizacije