Moderna ekologija i njezine boljke

Na slici je prikazan tekstilni proizvod kupljen u trgovini jednog od poznatijih brendova odjeće u Hrvatskoj, a vidljiva mantra pronađena je s njegove unutarnje strane. Ovakvi su natpisi sveprisutni u današnjem društvu. Naizgled bezazlen niz floskula, kojeg je proizvođač bez previše razmišljanja napisao želeći se svidjeti korporativnim regulatorima i ostvariti što veće financijske uspjehe, ispod površine krije toliko toga više. 

Za početak zanimljivo je kako broj ovakvih natpisa na proizvodima raste otprilike jednakom brzinom kojom pada njihova kvaliteta i raste njihova cijena. Dok će korporacija sa slike tijekom proizvodnje uložiti jedan dodatan napor u šivanje eko-korektnog sadržaja, ona će u isto vrijeme često isporučiti loš komad odjeće iz tzv. fast fashion industrije, industrije tekstila koja prodaje kratkotrajnu (i nominalno jeftiniju) robu. Da bi stvar bila gora, aktualni fast fashion više ne traje samo kraće usporedno s luksuznijim brendovima već i cjenovna razlika među njima postaje zanemariva. Naši proizvodi traju sve kraće i nikada nisu bili skuplji, a korporacije odgovorne za takvu degradaciju docirajući sugeriraju svojim kupcima ne samo da kupuju nekvalitetan predmet već i da ga nikako ne operu previše puta kako se Majka Zemlja ne bi rasrdila.

Dotični proizvođač potiče potrošača na ekološku osviještenost, no prešućuje da najveću ekološku štetu čini on punjenjem tržišta nekvalitetnom robom, koja umjesto godinama, kako je to nekada bilo, danas traje maksimalno dvije sezone. Rezultat toga jest nezapamćen problem prevelike količine odjeće zbog koje donacije u obliku tekstila više ne prihvaćaju ni dobrotvorne udruge. Iz perspektive njihovih zeleno nastrojenih uvjerenja bilo bi puno smislenije proizvoditi kvalitetnu i trajnu robu, robu koju će kupci dugoročno koristiti i neće ciklično gomilati svoje ormare i ostatak svijeta iznošenom i brzo raspadljivom odjećom. No to nažalost nije profitabilno, stoga, usprkos zdravorazumskoj logici, ne ulazi u prizmu moderne ekologije.

Isti je fenomen prisutan i u sektoru koji ima potencijal načiniti iznimno puno štete okolišu ukoliko svoj posao ne radi dobro, a to je arhitektura. Današnje su zgrade kratkotrajne, nekvalitetne i ružne. Sva ta tri aspekta čine ih neodrživima i ekološki katastrofalnima, prvo jer kratkotrajnost implicira da će njezini materijali vrlo brzo postati ekološki višak, drugo jer nekvalitetnost znači da ljudi u njima neće htjeti obitavati kroz nekoliko generacija kako je to nekada bilo i treće, možda i najvažnije, a danas i najviše zanemareno, jer ljepota stvara održivost. Lijepi objekti čovjeka potiču na njihovo očuvanje, na kontinuirano pronalaženje njihove svrhe, pa i onda kada je prethodna svrha postala suvišnom. Stoga čak i trenutno krajnje sekularizirano društvo i dalje uživa u ljepotama tradicionalnih vjerskih objekata, pa makar to bilo na grešan način u kojem ih u svojoj zavedenosti materijalizmom pretvara u hotele, restorane i kafiće.

Nadalje, sveprisutnost ovakvih naučenih fraza ukazuje na ono što smo kroz svoje tekstove nazivali parareligijskim aspektom moderne ekologije. Ona više nije znanstveno nastrojena praktična metoda pronalaska efikasnih, održivih i interdisciplinarnih rješenja, već ideologija koja nam konstantno penetrira u svakodnevicu, koja ne dozvoljava svoje opovrgavanje, koja dehumanizira one koji joj nisu poslušni te koja nas na svakom koraku podsjeća na svoju nepogrešivost i vrhunaravnost. Ovaj je natpis svojevrsna pseudomolitva koja, kako to molitve čine, zaustavlja svakodnevicu i podsjeća nas na ono čemu se moramo utjecati, što u slučaju suvremenog zapada predstavljaju njegova neopoganska ovosvjetovna božanstva. Kupnja majice danas više nije samo kupnja majice već je i pseudomoralni čin u borbi za okoliš, na sličan način kako je u bivšim komunističkim zemljama svaki ljudski postupak bio definiran kao ispravan ili neispravan u kontekstu promocije postavljenog pravovjerja. 

Planet Zemlja prenamijenjen je iz prostora u kojem živimo i kojega, prvenstveno zbog nas samih, želimo očuvati i svakodnevno činiti svojim domom u božanstvo koje nas, u stilu orvelovskog Velikog Brata, promatra na svakom uglu svojim upozoravajućim okom i prosuđuje naše djelovanje. U tom je smislu indikativno da je ova mantra ušivena u unutrašnjost proizvoda, dakle kupac na nju nailazi tek kada dođe kući te u svoja četiri zida odluči navući komad robe na sebe. Ideologija je tako ušla u njegov privatan prostor. Naša se retorika općenito promijenila iz "konzervacije okoliša" - iz lokalizirane zdrave ljubavi prema svojoj okolini, u globalističko pokoravanje antropomorfiziranoj Majci Zemlji, koja pati kada smo grešni, zahtijeva prinos žrtava, nadgleda nas i nagrađuje nas po zasluzi. Sruši u čovjekov njegovu ljubav prema Bogu, napisao je Nietzsche, i samo ćeš ga potaknuti na klanjanje zmijama koje gmižu po preostalim duhovnim ruševinama.