Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Kolektivna psihoza rata

Što je kolektivna psihoza? Pogubljeno stanje uma velikog broja ljudi na određenom području, zbog kojega ti ljudi prestaju vidjeti očite stvari ispred sebe, gase svoj racio i djeluju sukladno načelima masovne panike.

Primjera je kolektivnih psihoza na modernom zapadu napretek, a jedna od njih je i način na koji promatramo sukob u Ukrajini. Radi se o sukobu koji se nije trebao dogoditi i kojeg je zapad mogao spriječiti, no više je puta to eksplicitno odbio i onemogućio. Štoviše, zapadni je establišment, prvenstveno američki, aktivno i direktno sudjelovao u stvaranju preduvjeta da do ovog sukoba dođe, o čemu smo višestruko pisali (link u komentaru). 

Zbog kolektivne psihoze koju je isti taj establišment umjetno kreirao građani diljem zapada danas pristaju dovoditi sebe i svoje bližnje u opasnost te bez problema trguju životima civila u europskom dvorištu u ime nekakve apstraktne pobjede osmišljene od lažljivih globalističkih vlastodržaca. Ti vlastodršci, da se prisjetimo, u to vrijeme igraju ulogu nacionalista na ukrajinskoj granici, a paralelno s time puštaju masovne priljeve migranata u svoje države, narušavajući im sigurnost i općenitu kvalitetu života. 

Pitamo se, stoga, za koga se mi kao zapad trenutno borimo? Za Ukrajinu? Bori li se Ukrajina u ovom trenutku uopće za Ukrajinu? Dok ukrajinsko poslušničko vodstvo prodaje priču o nužnoj pobjedi nad Rusijom ono istovremeno sivim dogovorima rasprodaje svoju zemlju stranim, ponajprije američkim korporacijama.

Investitorska tvrtka Blackrock većinski je vlasnik dobrog broja američkih korporacija za prodaju oružja, oružja koje se sada već godinama slijeva u Ukrajinu. Isti je taj Blackrock nedavno izabran za vođenje savjetodavnih usluga za obnovu Ukrajine jednom kada rat prođe. Nema tu na prvu ništa čudno, dok se ne prisjetimo da je visoko rangirani zaposlenik Blackrocka snimljen na kameri kako govori da Blackrock ne želi da rat u Ukrajini završi jer je rat "je*beno dobar za posao" (https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/02/rusko-ukrajinska-kriza-i-americko.html). 

U tom tonu, američki senator Mitch McConnell nedavno je bio upitan može li si SAD priuštiti toliku potrošnju na Ukrajinu, na što je odgovorio da ne moramo brinuti, jer ti novci dugoročno neće završiti u Ukrajini, već u rukama američkih proizvođača oružja - tj. njihovog većinskog vlasnika Blackrocka. Ukoliko pak Ukrajina neće imati novaca da nakon rata vrati ono što su im Amerikanci u svojoj dobroti posudili (što zasigurno neće), morat će staviti svoja javna dobra na prodaju, to jest dozvoliti nadnacionalnim korporacijama da ulože u njih i time njima zavladaju.

Što će u tom slučaju u Ukrajini ostati ukrajinsko nismo sigurni. Tada ćemo se morati upitati za što svi ti ljudi dali svoje živote. A upitajmo se i sada još jednom - za koga se borimo, u čije ime guramo svijet prema nuklearnom sukobu; cui bono? Koliko je jaka naša kolektivna psihoza zbog koje ne vidimo ono što nam je pred nosom?

#SapereAude

 

Primjedbe