Mislili su da su slobodni - a onda je bilo prekasno

Od uvođenja covid potvrda, dio građana RH je limitiran u svojim temeljnim pravima radi “neposlušnosti” koji iskazuje prema Vladi RH. Ta prava su građanima oduzeta bez smislenog objašnjenja, bez demokratske rasprave te van zakonskog okvira. C.S. Lewis je jednom prilikom dao svoju poznatu tezu o tome kako je put u pakao kao mirna vožnja; postepen i neobilježen nekim velikim znakovima ili naglim skretanjima. U kontekstu današnje situacije, to bi trebalo služiti kao upozorenje onima koji spremno zagovaraju (ili šutnjom podržavaju) segregaciju dijela svojih sugrađana, čineći to primarno zbog interpretacije trenutnog stanja iz partikularnog aspekta (tj. “necijepljeni su si sami krivi jer se odbijaju cijepiti, a ja smatram da bi trebali jer me ugrožavaju”), a odbacujući univerzalni. Taj univerzalni aspekt je i srž straha svih ljudi koji se svakodnevno u sve većem broju skupljaju na trgovima i ulicama; bojimo se ne samo trenutne situacije, već i svega onoga čemu ova situacija otvara vrata. Bojimo se da smo na postepenoj vožnji prema paklu te, stoga, ne možemo šutjeti i prepustiti se da nas odvezu gdje žele. Ne možemo ne raditi paralelu između kontinuirane radikalizacije narativa spram dijela stanovništva te onoga što je takva radikalizacija uzrokovala u prošlosti. Jesmo li se uistinu toliko udaljili od liberalne demokracije da s pravom možemo govoriti o opasnosti pada u totalitarizam?

Jedan od medija iz septičke jame u koje se hrvatsko novinarstvo pretvorilo prije par tjedana je objavio članak o tome kako Austrija kreće u “lov na necijepljene” uprizorujući taj naslov s dva nasmijana smajlića. Prije toga, biznismen Roglić, za kojeg ne pamtim kad je zadnji put bio na naslovnicama medija, ukrasio je glavnu vijest na portalu istih novina izjavom kako “necijepljenima treba zabraniti odlazak u dućan” te da bi si “sami trebali plaćati zdravstvene usluge”. Osim što svatko od nas već sad sam plaća zdravstveno, pa mi zato svakog mjeseca država skine određeni postotak s plaće, tko bi to, g. Rogliću, trebao zabraniti ljudima da odlaze po kruh? Stožer? Država? Policija? Takve strašne izjave sve su češće te jasno ilustriraju što se s filozofske strane događa u pogledu društva na odnos pojedinac-država, odnosno kako se tradicionalni zapadni individualizam tijekom pandemije zamijenio s kolektivizmom karakterističnim za zatvorenije sisteme od demokracije. Za ostale primjere postepene radikalizacije narativa protiv određenog dijela populacije u javnom prostoru može se otići i van Hrvatske; osim navedene Austrije, neke njemačke pokrajine segregiraju necijepljene građane ogradom na bozičnom sajmu te zabranjuju kupovinu proizvoda na istom bez potvrde. Nadalje, australska vlada uvela je mobilnu aplikaciju preko koje prati lokaciju ‘pozitivnih’ građana tako da isti moraju svakih 15 minuta slati svoje fotografije policiji kako bi dokazali da su uistinu zatvoreni u svoje domove. Inače, u Australiji su u zadnje 2 godine (od početka covida) zabilježene 24 smrti prilikom policijskih uhićenja od kojih se 16 pripisuje policijskoj pucnjavi. Taj broj je najveći zabilježeni broj smrtnih slučajeva u policijskim pucnjavama u australskoj povijesti. Sve te stvari bile su, drugim riječima, nepojmljive do prije manje od 2 godine. Što zaključiti, stoga, iz takvih primjera koji uključuju zemlje na koje se otvoreno ugledavamo te uvelike od njih prepisujemo političke odluke?

Prije 2 mjeseca bilo je “normalno” da se zdravstvenim djelatnicima pregledavaju potvrde na ulasku u radno mjesto; “rade s rizičnom skupinom pa tako mora biti”. Danas smo otišli par koraka dalje pa ne samo da svatko tko ulazi u poštu mora imati dozvolu, već se potpuno otupilo na usputne izjave javnih osoba o tome kako punopravne građane ne treba puštati van svojih kuća. Što je sljedeće? Možda ništa, a možda i to da nas se sve stavi na neko mjesto gdje nećemo nikome smetati. O najgorim scenarijima obje strane - one koja se sa mnom slaže i one koja ne - ću nešto kasnije. Bilo kako bilo, covid potvrde su presedan moderne liberalne demokracije s ogromnim potencijalnim neplaniranim društvenim posljedicama, neke od kojih su već realizirane. Kao i svaka druga široka društveno-politička odluka, potvrde moraju biti jako dobro i precizno artikulirane i opravdane; G.K. Chesterton dobro opisuje potrebnu opreznost prilikom provođenja takvih presedana kada kaže da se ograda za koju ne znamo zašto je postavljena nikada ne ruši. Vlada zasigurno ne shvaća što ruši ovime što radi jer bi, u suprotnom, barem jednom spomenuli moguće društvene posljedice potvrda uz ove epidemiološke na koje su prefokusirani. Ministar Beroš tvrdi da se potvrdama sprečava širenje zaraze u trenutku kada Nizozemska od uvođenja potvrda bilježi rast novozaraženih od skoro 700%. Slično tomu, Singapur, koji ima skoro 90% cijepljenog stanovništva, i dalje raste u svim brojevima te upozorava na slom zdravstvenog sustava. Paradoksalno, odgovor većine država kojima su brojevi skočili od uvođenja potvrda je dodatno pooštravanje mjera; dakle, doneseš odluku koja ima određen cilj, ta odluka ne odvede prema tom cilju već u suprotnom smjeru, pa je nova odluka dodatno ojačati ovu prvu. Drugim riječima, nešto slično onoj narodnoj definiciji ludila; ludilo je raditi istu stvar, a očekivati drukčije rezultate.

Kada bismo ostavili maksimalno prostora stožeru da je stvarno donio odluku covid potvrda isključivo radi borbe s pandemijom (što je jako upitno), one su svejedno uvedene samo s tim jednim ciljem na umu. Sve ostalo, od društvenih posljedica (povećan broj suicida u zemljama s jačim mjerama, porast nasilja u obiteljima) preko zdravstvenih (netretiranje drugih bolesti, od kojih su neke puno smrtonosnije, radi prefokusiranosti na jednu te dugoročni neizbježni porast smrti od istih bolesti) do političkih (segregacija dijela stanovništva zbog opravdane sumnje u dobroćudnost vlade), u potpunosti se sustavno zanemaruje. Ako ništa drugo, zbog tolike količine krivih informacija, laži, kontradikcija te manipulacija koje smo čuli i od naše vlasti i na globalnoj razini (Capakova zamjenica koja javno tvrdi da je cjepivo sigurno “kao i pijenje vode”, Fauci koji kaže da cjepivo 100% štiti od zaraze, Plenković koji prije izbora kaže da je pandemija pobijeđena, korona-oportunisti koji u jednom trenutku kaže da su potvrde društveno opasne da bi to kasnije potpuno zanemario, itd.), imamo pravo sumnjati u ono na što nas država forsira, tim više što od početka to radi dogmatično i pod okriljem jednostranih i manipulativnih medija. Država, po definiciji liberalne demokracije, nema pravo miješati se u prirodno pravo (koje uključuje temeljna ljudska prava kao pravo na slobodu govora, mišljenja, kretanja, pravo na dostojanstvo, itd.), već samo u pozitivno (tj. one zakone koje ona sama donosi preko sabora), a pogotovo ne bez jasnog opravdanja i demokratske rasprave.

Na kraju, kao i uvijek, postoji mogućnost da sam u krivu te da pretjerujem s crnim prognozama, ali cijena koju ćemo platiti ako sam u krivu je smijanje mojoj paranoji u budućnosti (budući da je teza da će necijepljeni širiti virus više od cijepljenih opovrgnuta nedavnim znanstvenim radom u Lancetu pa je razlike između cijepljenih i necijepljenih u tom pogledu minorna), dok će cijena toga da su oni koji podržavaju segregaciju u krivu biti ta da uistinu izađemo iz okvira liberalne demokracije prilikom čega se otvara Pandorina kutija mogućih posljedica - o većini njih možemo čitati iz povijesnih knjiga s fokusom na 20. stoljeće. Ako pretjerujem, molim one koji tako misle da povuku jasnu granicu koju država po vama ne smije prijeći prilikom ukidanja individualnih sloboda budući da je prije dvije godine ona bila na minornom širenju ovlasti van ustava, a danas smo tu granicu kao društvo gurnuli do distopijskih razina gdje policija javno prati svoje građane preko mobitela te se usputno, uz smajliće, bacaju sintagme kako se kreće u lov na dio svojih sugrađana.

Ovako Milton Mayer opisuje jednu od najgorih totalitarističkih tragedija ljudske povijesti u tekstu Mislili su da su slobodni - a onda je bilo prekasno:

"Ono što se ovdje dogodilo bila je postepena naviknutost ljudi, malo po malo, na to da budu upravljani iznenađenjima; da primaju odluke donesene u tajnosti; da vjeruju kako je situacija toliko složena da vlada mora djelovati na temelju informacija koje narod ne može razumjeti, ili toliko opasna da, čak i ako ih narod ne bi mogao razumjeti, one ne mogu biti objavljene zbog nacionalne sigurnosti. Njihov osjećaj identifikacije s [vladom], njihovo povjerenje u nju, olakšali su širenje tog jaza i umirili one koji bi se inače zabrinuli zbog toga. To odvajanje vlade od naroda, to širenje jaza, odvijalo se toliko postupno i neosjetno, svaki korak prikriven (možda čak i nenamjerno) kao privremena mjera za izvanredne situacije ili povezivan s istinskom domoljubnom odanošću ili stvarnim društvenim ciljevima. A sve krize i reforme (uključujući i istinske reforme) toliko su zaokupile ljude da nisu vidjeli usporeno kretanje ispod površine, cijeli proces u kojem se vlast sve više i više udaljavala od njih."

Izvori:

https://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(21)02243-1/fulltext

https://press.uchicago.edu/Misc/Chicago/511928.html