Fenomen Ive Ivića

Ivo Ivić splitski je infektolog koji se, sudeći po recentnim javnim nastupima, instalirao kao jedan od glavnih širitelja panike u Hrvatskoj. Neke od njegovih izjava su sljedeće; "zadah smrti širi se gradom", "kao da je pred bolnicom parkiran bus iz kojeg izlaze necijepljeni starci", "nikad nisam vidio ljude u takvom stanju, nema im spasa" itd. U tom aspektu, ironično je promatrati njegovo ime koje zvuči kao nešto što se u programiranju zove "dummy data"; testni podaci korišteni za isprobavanje tehnologije koji često budu u formatu "John Doe", "Pero Perić", "Ana Anić" i sl. Takvi podaci ne prikazuju stvarne vrijednosti, već služe kao sredstvo za krajnji cilj testiranja aplikacije. Jednako tako Ivo Ivić u svojim nastupima ne artikulira stvarno stanje pandemije, već skupa s ostalim "covid stručnjacima" predstavlja instrument širenja ideologije utemeljene na zastrašivanju.

 

Ivo Ivić osobno je toliko to zastrašivanje odveo u ekstrem da je od njega napravio karikaturu, a od sebe hodajuću sprdnju svodeći svoj lik i djelo isključivo na vjesnika (eng. "mouthpiece") mainstream covid ideologije. Švicarski psihoanalitičar Carl Jung takav fenomen nazivao je izgradnjom persone, odnosno postavljanjem lažne fasade oko sebe kojom si čovjek pomaže nositi se sa svijetom zbog nepovjerenja u vlastitu sposobnost i/ili radi nekog oblika osobne koristi. Upravo su takvi ljudi najpodobniji za prihvaćanje ekstremnih ideologija jer kroz njih pokušavaju nadomjestiti svoj inače zakržljali identitet. Ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji su motivi Ive Ivića, ali zasigurno možemo, s obzirom na način na koji djeluje, prema njima biti skeptični kao što možemo i osuditi to što je spreman prodati kvalitetu argumenata i mogućnost kritičkog razmišljanja u ime ideologije.

 

Možemo mu također nadjenuti termin "korisnog idiota" koji je prvi koristio Lenjin za ljude (najčešće doktore, znanstvenike, novinare i slične potencijalno "korisne" činovnike) koje je mogao, iz ovog ili onog razloga, iskorištavati za širenje svoje propagande. Usprkos tome što znanstvenici svojim radom nastoje ostvariti i osobni karijerni uspjeh, znanost bi se trebala sastojati od nezainteresirane potrage za istinom, odnosno od spremnosti na odbacivanje svojih teorija ukoliko se pokažu kao netočne, pa koliko god osobno bili vezani uz njih. Da bi, međutim, teorije mogle biti utvrđene kao točne ili netočne, one moraju biti formirane na način koji to omogućava. Posljedično, znanstvena terminologija do 2020. nije uključivala jeftina moraliziranja koja su danas sveprisutna ("misli na druge", "ostani doma"...), a rečenice kao što je "imamo rijeku teško bolesnih staraca" bile su rezervirane isključivo za korisne idiote koji emocionalnim ucjenama žele usaditi ideologiju u ljude.

 

Na kraju, može se primijetiti kako smo ovdje analizirali Ivu Ivića kao instrument određenog narativa više nego argumente samog narativa čemu je razlog upravo ono zbog čega i ponajviše prigovaramo raznim Ivićima; kad se već usudite pozivati na znanost za opravdavanje svoje ideologije, a niste u stanju koristiti se stvarnom znanstvenom metodologijom, pokušajte barem malo bolje odglumiti znanstvenike budući da rijetko tko može povjerovati da ozbiljan znanstvenik priča o "zadahu smrti u splitskoj bolnici". Do trenutka izlaska iz kolektivne histerije u kojoj kao društvo jesmo - kad će ovi zastrašitelji vjerojatno morati kazneno odgovarati za svoje djelovanje (sjetimo se čovjeka koji je bio priveden jer je najavljivao novi potres nakon petrinjskog) - ostaje nam samo da se svakodnevno borimo s raznim Ivima i Ivićima i ne dopustimo im da naude našem mentalnom zdravlju inficirajući i dalje društvo svojom ideologijom.