Ivo Ivić splitski je infektolog koji se, sudeći po recentnim javnim
nastupima, instalirao kao jedan od glavnih širitelja panike u Hrvatskoj. Neke
od njegovih izjava su sljedeće; "zadah smrti širi se gradom",
"kao da je pred bolnicom parkiran bus iz kojeg izlaze necijepljeni
starci", "nikad nisam vidio ljude u takvom stanju, nema im
spasa" itd. U tom aspektu, ironično je promatrati njegovo ime koje zvuči
kao nešto što se u programiranju zove "dummy data"; testni podaci
korišteni za isprobavanje tehnologije koji često budu u formatu "John
Doe", "Pero Perić", "Ana Anić" i sl. Takvi podaci ne
prikazuju stvarne vrijednosti, već služe kao sredstvo za krajnji cilj
testiranja aplikacije. Jednako tako Ivo Ivić u svojim nastupima ne artikulira
stvarno stanje pandemije, već skupa s ostalim "covid stručnjacima"
predstavlja instrument širenja ideologije utemeljene na zastrašivanju.
Ivo Ivić osobno je toliko to zastrašivanje odveo u ekstrem da je od
njega napravio karikaturu, a od sebe hodajuću sprdnju svodeći svoj lik i djelo
isključivo na vjesnika (eng. "mouthpiece") mainstream covid
ideologije. Švicarski psihoanalitičar Carl Jung takav fenomen nazivao je
izgradnjom persone, odnosno postavljanjem lažne fasade oko sebe kojom si čovjek
pomaže nositi se sa svijetom zbog nepovjerenja u vlastitu sposobnost i/ili radi
nekog oblika osobne koristi. Upravo su takvi ljudi najpodobniji za prihvaćanje
ekstremnih ideologija jer kroz njih pokušavaju nadomjestiti svoj inače
zakržljali identitet. Ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji su motivi Ive
Ivića, ali zasigurno možemo, s obzirom na način na koji djeluje, prema njima
biti skeptični kao što možemo i osuditi to što je spreman prodati kvalitetu
argumenata i mogućnost kritičkog razmišljanja u ime ideologije.
Možemo mu također nadjenuti termin "korisnog idiota" koji je
prvi koristio Lenjin za ljude (najčešće doktore, znanstvenike, novinare i
slične potencijalno "korisne" činovnike) koje je mogao, iz ovog ili
onog razloga, iskorištavati za širenje svoje propagande. Usprkos tome što
znanstvenici svojim radom nastoje ostvariti i osobni karijerni uspjeh, znanost
bi se trebala sastojati od nezainteresirane potrage za istinom, odnosno od spremnosti
na odbacivanje svojih teorija ukoliko se pokažu kao netočne, pa koliko god
osobno bili vezani uz njih. Da bi, međutim, teorije mogle biti utvrđene kao
točne ili netočne, one moraju biti formirane na način koji to omogućava.
Posljedično, znanstvena terminologija do 2020. nije uključivala jeftina
moraliziranja koja su danas sveprisutna ("misli na druge",
"ostani doma"...), a rečenice kao što je "imamo rijeku teško
bolesnih staraca" bile su rezervirane isključivo za korisne idiote koji
emocionalnim ucjenama žele usaditi ideologiju u ljude.
Na kraju, može se primijetiti kako smo ovdje analizirali Ivu Ivića kao
instrument određenog narativa više nego argumente samog narativa čemu je razlog
upravo ono zbog čega i ponajviše prigovaramo raznim Ivićima; kad se već usudite
pozivati na znanost za opravdavanje svoje ideologije, a niste u stanju
koristiti se stvarnom znanstvenom metodologijom, pokušajte barem malo bolje
odglumiti znanstvenike budući da rijetko tko može povjerovati da ozbiljan
znanstvenik priča o "zadahu smrti u splitskoj bolnici". Do trenutka
izlaska iz kolektivne histerije u kojoj kao društvo jesmo - kad će ovi
zastrašitelji vjerojatno morati kazneno odgovarati za svoje djelovanje (sjetimo
se čovjeka koji je bio priveden jer je najavljivao novi potres nakon
petrinjskog) - ostaje nam samo da se svakodnevno borimo s raznim Ivima i
Ivićima i ne dopustimo im da naude našem mentalnom zdravlju inficirajući i
dalje društvo svojom ideologijom.
Primjedbe
Objavi komentar