Lažna dilema covida

Jučerašnja večer obilježena je velikom raspravom na FB zidu jednog od hrvatskih oštromjeraša. Budući da u temi rasprave nismo nepristrani, nećemo iznositi svoj sud o "pobjedi", ali vjerujemo kako dovoljno govori činjenica da je navedeni oštromjeraš nakon gomile kritičnih komentara (recimo samo da su reakcije na post, iako se radilo o osobnom profilu/"domaćem terenu" oštromjeraša, prikazivale duplo više ironičnog smijanja na njegov novi pokušaj moraliziranja od broja lajkova) u potpunosti izbrisao post. Samom brisanju je prethodila standardna salva blokiranja koja je uključivala i nas sa Sapere Aude, ali to je manje bitno od jedne druge tragične činjenice; naime, kada pomnije pogledamo glavni argument oštromjeraša, vidimo da je on ostao nepromijenjen od ožujka 2020.

Za sada ćemo staviti na stranu psihološke zaključke koje bi mogli izvući iz te činjenice, a koji uključuju našu ponavljanu tezu kako se kod covid "stručnjaka" ne radi o znanstvenom već o parareligioznom pristupu temi covida u kojem se tvrdnje ne formiraju na racionalnoj/argumentativnoj podlozi, već na vjeri u njihovu ispravnost (što ih čini neopovrgljivima/nepromjenjivima/dogmatičnima), te se fokusirati na sam argument koji izgleda približno ovako;

Teza 1: "određen broj ljudi svakodnevno premine od covida."

Teza 2: "restriktivne mjere umanjuju broj preminulih od covida."

Dodatna teza: "RH ima veći broj covid preminulih od prosjeka te, u prosjeku, manje restriktivne mjere - čime potvrđujemo tezu 2."

Zaključak: "Svugdje treba uvesti najstrože mjere ili sudjelujemo u svakoj smrti od covida".

U ovoj formulaciji pronalazimo dvije temeljne pogreške na koje bi trebalo ukazati svakome tko temi covida pristupa takvim emocionalnim moralnim ucjenama;

(I) teško pronalazimo dokaze (isključujući slijepu vjeru u "stručnjake" i utaborenost u vlastiti inicijalni stav) koji potvrđuju tu (nepreciznu*) tvrdnju da mjere umanjuju broj preminulih od covida,

(II) svođenje covida na pitanje "restriktivne mjere ili autobusi preminulih" primjer je logičke pogreške lažne dileme nastale kao posljedica kratkoročnog i uskog razmišljanja.

***

Objašnjenje:

(I)

* valja naglasiti da su ovakve oštromjeraške izjave najčešće iznimno neprecizne budući da rijetko kada specificiraju na koje mjere se misli, odnosno svode sve mjere pod isti nazivnik, a vjerujemo kako nema osobe koje se neće složiti da zaštita ugrožene populacije ima neusporedivo više efekta od, primjerice, iracionalnog cijepljenja djece

- s druge strane, postoji istraživanje koje zaključuje kako su lockdowni umanjili smrtnost covida za bijednih 0.2% (https://www.thesun.co.uk/health/17537790/lockdowns-school-closures-cut-covid-deaths/)

- prevalentan argument oštromjeraša je da RH ima velik broj preminulih usporedno s restriktivnijim državama upravo zbog restrikcija što zanemaruje zavidno mnogo faktora; od razvijenosti zdravstvenog sustava preko općenitog bogatstva države do bitnih komorbiditeta na razini države kao što je, primjerice, činjenica da je Hrvatska jedna od najpretilijih država. Na kraju dana, nikome ne pada na pamet uspoređivati malu Hrvatsku s Njemačkom u bilo kojem aspektu pa ne vidimo zašto bi covid bio iznimka. Usporedbe sa Slovenijom, pak, ilustriraju važnost razumijevanja statistike; oštromjeraška teza tvrdi da je veća procijepljenost Slovenaca razlog zašto imaju manju smrtnost iz čega zaključuju, između ostalog, da trebamo cijepiti (inače malo procijepljenu) djecu kako bi smanjili ukupnu smrtnost. Time, međutim, zanemaruju činjenicu da najveću razliku procijepljenosti nas i Slovenaca nalazimo u starijoj populaciji koju smo, upravo zbog tih krivih pretpostavki, zanemarili fokusirajući se na djecu koja su desetak tisuća puta manje ugrožena od starije populacije (Josip Nemet: https://www.facebook.com/photo.php?fbid=3117156985217318&set=p.3117156985217318&type=3).

- Dodatnu komplikaciju oštromjeraškom argumentu čini Švedska koja, kao država s nekim od najliberalnijih mjera, bilježi smrtnost manju od EU prosjeka

- na kraju, moramo još jednom podsjetiti na činjenicu da je teret dokaza da mjere djeluju na onima koji se za njih (tj. za široko-društvene intervencije) zalažu. Reći da zdrave ljude treba zatvoriti u domove te paralelno implicirati da je na njima da dokazuju zašto im to temeljno pravo ne bi trebalo biti oduzeto je mentalna gimnastika najpokvarenije vrste. Gdje su vam dokazi, gospodo?

(II)

Čak i da mjere smanje broj preminulih u sadašnjosti (što je, kako smo upravo vidjeli, jako upitno), moramo uzeti u obzir dugoročne žrtve samih mjera kojih će zasigurno biti, a koje uključuju milijune djece s propalim školovanjem (15 milijuna učenika u Ugandi nije išlo u školu od 2020., a očekuje se da 30% njih nikada neće ni nastaviti školovanje zbog uključivanja u dječji rad radi zatvorenosti škola - https://www.aljazeera.com/news/2022/1/10/ugandan-children-back-to-school-after-nearly-2-year-covid-closure), ekonomsku krizu koja će baciti preko 100 milijuna ljudi u apsolutno siromaštvo (https://www.theguardian.com/global-development/2021/feb/03/decades-of-progress-on-extreme-poverty-now-in-reverse-due-to-covid), porast mentalnih oboljenja/suicida kod odraslih i djece, porast nasilja u obitelji (sa smrtnim posljedicama - https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/tijekom-pandemije-dogodila-nam-se-eksplozija-nasilja-u-obitelji-zrtve-su-uglavnom-zene-15112887), slamanje demokratskog političkog sistema, itd.

Zaključak: Iz gore navedenog, to jest; (I) manjka jasnih dokaza da restriktivne mjere uistinu smanjuju broj preminulih i (II) očite kratkoročnosti u razmišljanju oštromjeraša, izričito odbacujemo oštromjerašku lažnu dilemu "mjere ili preminuli" prokazujući ju kao moralnu ucjenu.

Na kraju, treba spomenuti da držanje oštromjeraša za taj jedini argument već 2 godine nije u potpunosti nerazumljivo; smrt i jedne osobe je tragedija i shvaćamo zašto je dobar dio ljudi i dalje spreman dati sve kako bi se spasio taj život, ali treba biti svjestan simplificiranosti, kratkoročnosti i pogrešnosti postavljanja covid pitanja na taj način. Svaka široko-društvena odluka donosi svoj dijapazon rizika i iluzorno je misliti da mjere, čak i ako kratkoročno smanje broj preminulih - što vjerojatno neće, neće ostaviti dugoročnih posljedica usporedno s kojima će covid (s 0.1% smrtnosti) potencijalno izgledati minorno. Ponavljamo, preko 100 milijuna ljudi završit će u apsolutnom siromaštvu (manje od $1.90 prihoda dnevno) kao posljedica covid mjera.