Kada smijemo reći "dosta"?
Nakon već poznatih bivših
demokracija koje su se pod covid ideologijom pretvorile u totalitarizme
(primjerice, Australija koja bilježi nezapamćene brojeve policijske brutalnosti
ili Nizozemska koja je prije nekoliko mjeseci pustila policijske pse na prosvjednike),
ogledni primjer totalitarističkog djelovanja nalazimo u liku kanadskog
premijera Trudeaua.
U nedostatku političke,
etičke i ljudske mudrosti, Trudeauova reakcija na masovne prosvjede protiv
restriktivnih covid mjera na početku je uključivala bježanje iz grada i
skrivanje iza pozitivnog covid testa, što je potom prešlo u diskreditaciju
prosvjednika nazivajući ih "rubnom manjinom", da bi sada došli do
potpune radikalizacije u kojoj Trudeau čini nevjerojatnu (čak i za njegove
standarde) zamjenu teza u kojoj on optužuje prosvjednike da djeluju kontra
demokracije.
Imajmo na umu da takvu
optužbu izgovara osoba koja već dvije godine provodi mjere kojima se građanima
zabranjuje slobodno kretanje, oduzima pravo na rad, pokušava natjerati da prime
cjepivo koje nije obavezno, eksplicitno zabranjuje pravo na demokratske
prosvjede itd. Neovisno o strani koju zauzmemo u raspravi oko covida, trebali
bismo se moći složiti da takva osoba nema pravo ikoga optuživati da radi kontra
demokracije (osim sebe samog) - niti danas niti ikad više u svojoj karijeri.
Da ne bismo ostali samo na
apstraktnom razmišljanju, pogledajmo konkretan primjer policijske represije
uzrokovane totalitarističkim djelovanjem kanadske vlade; https://twitter.com/ezralevant/status/1490819892169383941
Čovjek od 80 godina biva
nasilno uhićen jer se usudio u znak potpore i pozdrava potrubiti
prosvjednicima.
Da Trudeauova zamjena teza
nije primjer Freudovske projekcije u kojoj čovjek nesvjesno projicira vlastite
nedostatke na druge, odnosno da je riječ o svjesnoj i pokvarenoj manipulaciji,
jasno je iz činjenice da je Trudeau ponosno podržavao Black Lives Matter
prosvjede od prije koju godinu koji su se također događali usred pandemije, a
usporedno s današnjim prosvjedima sadržavali su neusporedivo više kriminalnih
radnji (krađa, napada na javne i privatne objekte, nasilja, sukoba s policijom
i sl). Drugim riječima, jedne prosvjede (one priznate mainstream ideologijom)
podržat će i klečanjem (https://edition.cnn.com/.../justin-trudeau.../index.html),
a druge, koji su usmjereni protiv njega, nazivat će štetnim i opasnim te ih
gušiti totalitarističkim metodama.
Posljedično, pitanje na
koje se trudimo dobiti odgovor već 5 mjeseci je sljedeće; što se mora dogoditi
da bi oni koji još uvijek podržavaju restriktivne covid mjere i antidemokratsko
političko djelovanje priznali da su vlasti otišle predaleko? Koji događaj je po
njima "one step too far"?
Aplikacije kojima policija
prati svoje građane (Australija) očito nije. Eksplicitno zabranjivanje
demokratskih prosvjeda (Kanada, Nizozemska) očito nije. Zatvaranje građana u
kampove "za pozitivne" (Australija) očito nije. Zazivanje smrti
necijepljenih (SAD - službena izjava Bijele kuće iz prosinca: "Za
necijepljene; gledate na zimu teških bolesti i smrti za sebe, svoje obitelji i
bolnice koje biste uskoro mogli preplaviti") očito nije. Segregacija ljudi
ovisno o cjepnom statusu iako cijepljenje nije zakonski propisano očito nije.
Stoga, ponovimo pitanje; koja je cijena koju svi zajedno nismo spremni platiti radi virusa s 0.1%
smrtnosti? Kada smijemo reći da je bilo dosta?
.png)
Primjedbe
Objavi komentar