Sve je veća tendencija banaliziranja kompleksnih stvari u zapadnom
društvu. Nakon dvije godine "plemenskog" pristupa globalnoj
pandemiji, u kojem se široko pitanje kako se nositi s virusom, a pritom ne
uništiti stoljećima građene društveno-političke sisteme i individualne slobode,
djelovanjem pseudoproroka - tzv. "covid stručnjaka" - svelo na
"one koji su protiv smrti staraca" s jedne strane i one koji to
navodno nisu s druge, sličan scenarij gledamo i po pitanju rusko-ukrajinskog
problema. Ne bi li bilo krasno kada bi pitanje Rusije i Ukrajine, skupa sa svim
povezanim potpitanjima, mogli svesti samo na jedan faktor ludog Putina koji
želi osvojiti Ukrajinu? Vjerojatno bi, ali kako to uvijek biva, stvarnost je
dosta kompliciranija.
*** Kako mainstream prezentira rusko-ukrajinski problem? ***
Prikazujući Putina kao luđaka koji želi pokoriti Europu, odnosno vratiti
staroruske granice. Mnogo se toga može reći o Putinu; od toga da je diktator
kojeg se preko 20 godina ne može svrgnuti s vlasti bez prolijevanja krvi do
toga da kontinuirano uhićuje svoje kritičare i suzbija slobodu govora i medija.
Ironično je, stoga, što mu kritičari sa zapada, čini se, trenutno ne zamjeraju
ništa od toga, već nešto što u stvarnosti nije istina - da kreće u neku vrstu
napoleonovskog osvajanja.
*** Što se zapravo događa u Ukrajini? ***
2 su sloja problema; površinski i temeljni. Površinski uključuje pitanje
samoodređenja dvije ukrajinske pokrajine s većinski ruskim stanovništvom, a
temeljni razračunavanje dvije velike sile; Amerike (NATO) s jedne strane i
Rusije s druge.
Ruska pozicija, koju iz objektivne perspektive možemo razumjeti, je
sljedeća; NATO se kroz posljednjih nekoliko desetljeća kontinuirano približava
ruskoj granici što je, budući da sam NATO u svojim dokumentima navodi Rusiju
kao glavnog neprijatelja, iznimno strateški nepovoljno za Rusiju. Ta
nepovoljnost maksimizirala bi se neizbježnim budućim ulaskom Ukrajine u NATO
kojim bi NATO, u ruskim očima, praktički došao na bombardersku udaljenost od
Moskve.
Ta pozicija lako se iščitava iz Putinova posljednja dva govora samo što
zapadni mediji, manipulativni kakvi jesu čemu svjedočimo posljednje dvije
godine, prenose samo isječke kojim žele potvrditi svoju krivu inicijalnu tezu
da Putin želi širiti svoj imperij. Rusima ne treba nova zemlja niti im, u
suštini, odgovara imati cjelokupnu Ukrajinu pod sobom upravo zbog toga što bi
time srušili svoj temeljni cilj imanja tampon zone između svojih granica i
granica NATO-a. Putin i njegovi to konstantno ponavljaju do te mjere da ispravlja
svog čovjeka koji kaže da podržava pripojenje 2 ukrajinske pokrajine Rusiji
govoreći da se Rusija ne zalaže za pripojenje, već za samostalnost pokrajina
(i.e., za uspostavljanje nove proruske tampon zone) što potvrđuje krajnji cilj
imanja razmaka između sebe i Ukrajine za koju (opravdano) strahuju da će uskoro
u NATO.
Pojednostavljeno, radi se o klasičnom previranju dvije velesile oko
strateški bitnog teritorija u kojem svaka vuče na svoju stranu samo što jedna
to radi otvoreno, a druga umotano u celofansku priču o demokraciji (imajmo na
umu da je jedna Kanada, koja mjesec dana mlati svoje građane na demokratskim
prosvjedima, jučer osudila Rusiju zbog "totalitarizma" - da nije
žalosno, bilo bi smiješno).
Treba još jednom naglasiti, međutim, da ovo nije proruski post, da
Putina unutar svojih granica s pravom treba smatrati diktatorom te da u izboru
želimo li u svojoj maloj Lijepoj Našoj biti pod velesilom Amerike ili Rusije,
uvijek biramo Ameriku, ali moramo izbjegavati tu banalizaciju kompleksnih pitanja
koja je tragično prevalentna na današnjem zapadu, pogotovo kada se ona događa
ciljano kako bi se istina iskrivila. Treba također izbjegavati to jeftino
moraliziranje kojem smo postali toliko skloni u kojem se jedna strana osuđuje
zbog događaja koji su trenutno ispred nas zaboravljajući da postoje dobri
razlozi zašto ta strana može smatrati da su takvi događaji neizbježni, samo je
pitanje tko će ih, iz strateške perspektive, prvi učiniti.
Na kraju, možda i najvažnije, treba suosjećati s civilima s obje strane
(preciznije, ukrajinski državljani svih nacionalnosti preko čijih se leđa vodi
borba velesila) koji će patiti, kako kaže Balašević, "jer su se carevi
igrali rata", ali ponovno bi bilo nepošteno za to kriviti isključivo
Rusiju budući da i Amerika očito iskorištava Ukrajince kao korisne idiote preko
kojih želi dovući svoje interese do ruske granice.
Nadajmo se da će ovi teški i komplicirani događaji ostati na samo jednom
sitnom odjeljku u budućim povijesnim knjigama.
Primjedbe
Objavi komentar