Kierkegaard i tragedija mainstream medija

Kierkegaard je u 19. stoljeću točno prognozirao da će razvoj mainstream medija dovesti do nastanka grupacija koje ne odgovaraju niti su kontrolirane od ikoga; tehno-korporacije koje drže društvene mreže svakodnevno vrše društveni inženjering suptilnim (i ne tako suptilnim) guranjem svojih agenda. Pa tako, nedavne promjene u sigurnosnim pravilima FB dopuštaju zazivanje smrti Rusa, dok Youtube istovremeno cenzurira dokumentarac o Ukrajini (Ukraine on fire) novinara Olivera Stonea jer ide kontra trenutnog narativa.

Kierkegaardu, kao velikom individualistu, smetalo je, između ostalog, tzv. omasovljenje (eng. massification) koje mainstream mediji vrše nad pojedincima dokidajući im njihov individualizam i uranjajući ih u masu; kada vidimo naslove "sve se glasnije priča o covid potvrdama" ili "Novak Đoković je izazvao bijes australske javnosti", trebali bismo postaviti pitanje tko je točno taj apstraktni entitet "javnosti" čiji bijes ili sve glasnije pričanje su izazvale stvari koje su medijima u tom trenutku bile podobne. Nije li upravo taj naslov, koji kaže da se sve glasnije o nečemu priča, ono što manipulativno potiče glasnije pričanje o tome? Ne potvrđuje li, drugim riječima, naslov sam sebe, odnosno uz pomoć manipulativnog apstrahiranja pojedinaca na masu (ne zamarajući se specifičnostima kao što su, primjerice, "od 100 ispitanika, 30 ne želi covid potvrde, 3 ne zna što je to, 7 odbija dati odgovor, 30 ih podržava, ...") kreira nešto što do tada nije bilo istinito.

Kierkegaardu je također smetala konstantna buka medija koji neprestano prenose vijesti od kojih je većina prenesena isključivo radi čitanosti (danas, radi klikova), to jest kako bi mediji sami potvrdili svoju svrhu. Posljedično, onaj odmak u tišinu koji je ljudskom umu potreban da bi neku informaciju svjesnim i podsvjesnim mehanizmima preradio, kritički analizirao i interpretirao mediji ukidaju nizanjem novih banalnih vijesti koje čitatelji trpaju u sebe, što je danas dodatno naglašeno zatupljujućim i hipnotičkim mobitelima/društvenim mrežama gdje je bezumno skrolanje po naslovnici standard.

Hipertrofija neizbježno dovodi do devalvacije, što je istinito i u slučaju medija koji gomilanjem vijesti umanjuju vrijednost onih istinski važnih fenomena kojima se ne stignemo baviti jer smo energiju za to potrošili na bijesni ispad Vlatke Pokos u Plesu sa zvijezdama koji naprosto "nismo smjeli propustiti". Kierkegaard je to nazivao svjetovnošću (eng. worldliness, što je u suštini ciljano zamjenjivanje vječnih/dubokih (tj. istinski bitnih za unutarnju dobrobit pojedinca) stvari za one prolazne i trivijalne.

Na kraju, ostaje na svakome od nas da donesemo odluku želimo li vlastitim kritičkim razmišljanjem formirati originalne i nezavisne stavove, te time potvrditi svoju individualnost i jedinstvenost, ili pristati biti uronjeni u masu u kojoj radi vlastite intelektualne lijenosti svoj pogled na svijet gradimo kroz nametnute narative i dogme, te time pristajemo biti sredstvo tuđih interesa. "Nijedan svjedok istine", kako je rekao Kierkegaard, "nikada se ne pridružuje masi".