Out of mainstream

Nakon prekonoćnog zaboravljanja na virus od kojeg su ljudi svojedobno „kao zombiji padali po ulicama“, a bolnicama se širio „zadah smrti“, mainstream mediji i tehno-korporacije koje stoje iza društvenih mreža (i njihovih tzv. „fact-checkera“) nastavili su s istim obrascem djelovanja, samo što se tema u središtu transformirala iz propagande oko covid ideologije u propagandu o ukrajinskoj krizi. 

Apel Sapere Aude kojim pozivamo na potpuno izbjegavanje mainstream medija se, stoga, nastavlja, samo što se ishod koji time pokušavamo izbjeći promijenio iz sloma liberalno-demokratskog sistema (potaknutog globalnim totalitarističkim tendencijama prikrivenih u „borbu za javno zdravstvo“) u proratni narativ koji bi mogao dovesti do trećeg svjetskog rata. 

Tehno-korporacija Meta (vlasnik Facebooka i Instagrama) napravila je „privremene“ promjene na svojim platformama kojima dopušta određenim zemljama istočne europe da na mrežama objavljuju antiruske postove koji mogu uključivati i pozivanje na nasilje protiv Rusa te slavljenje njihovih smrti. Manipulativni kakvi jesu, i potkapacitirani za razumijevanje šire slike svog djelovanja, na to su nadodali kako to vrijedi samo za one objave koje se tiču ukrajinskog rata, očito smatrajući kako su se time ogradili od toga da javno i direktno sudjeluju u radikaliziranju narativa usijane ukrajinske krize i produbljivanju ratne spirale mržnje iz koje je svakim takvim korakom sve teže izaći.

Često ponavljano pitanje na Sapere Aude valja ponoviti još jednom: kada ćemo više zabraniti šačici fah-idiota iz Kalifornije da manipuliraju društvom do te mjere da direktno krše ustave država u kojima djeluju proizvoljno ukidajući slobodu govora građanima i formirajući javno mnijenje prema svojim zatucanim uvjerenjima? Ruše li se time što jedan direktor tehno-korporacije, kojeg nitko nije izabrao da ga politički ili društveno predstavlja i koji ne snosi nikakvu odgovornost za svoj potencijalno opasan utjecaj na društvo, temelji zapadne civilizacije koja pravnim i političkim djelovanjem još nije uspjela sustići uvijek brži tehnološki napredak na čijim se krilima moć tog direktora povećala van granice normale? Nije li neopisivo opasna takva centralizacija moći kojom direktor neke programerske firme može direktno utjecati na, primjerice, izbore za predsjednika najjače države na svijetu blokirajući usred predizborne kampanje jednog od kandidata ili u maniri božanstva odriješiti jednu stranu ratnog sukoba grijeha mržnje i pozivanja na nasilje?

Postavlja se i pitanje otkud nama na zapadu i dalje pravo da se smatramo moralno superiornim od Rusa kada je jedina superiornost koju smo nad većinom ostatka svijeta imali, ona u obliku individualnih sloboda koje čine srž zapadne civilizacije, u posljednje dvije godine uništena pred našim očima pod klasičnom krinkom „sigurnosti" (u ovom slučaju od virusa), a jednostrana propaganda koju smo kroz povijest toliko odlučno izbjegavali i kritizirali objeručke prihvaćena kao standardno društveno djelovanje? 

Kao što je svakome tko je i malo vremena uložio u razumijevanje ukrajinske krize od početka bilo jasno, Rusi nisu krenuli u hitlerovsko osvajanje Europe niti su htjeli pokoriti Ukrajinu, kako je to propagandistički mainstream htio prikazati, već je problematična situacija koja traje službeno od 2014., a neslužbeno od 90-ih, došla do svog vrhunca nakon niza katastrofalnih diplomatskih reakcija NATO-a i SAD-a (koji, kao i Rusi, svoje prste u Ukrajini imaju od kraja Hladnog rata) kojima se sukob mogao ublažiti ili spriječiti, a o kojima smo pisali u tekstovima [Rusko-ukrajinska kriza i američko pranje ruku] i [Protiv banaliziranja; rusko-ukrajinska kriza]. Upravo su to temeljne informacije za cjelovito razumijevanje krize u Ukrajini koje mainstream ciljano prešućuje banalizirajući temu na „zločeste Ruse“ kako su i ranije prikrivali svoje totalitarističke tendencije svodeći problematiku covida na borbu protiv „opasnih antivaksera“ – štogod to značilo. 

Onaj tko nakon posljednje dvije godine i dalje može vjerovati ičemu što mainstream kaže, ili misliti da su se oni koji ga predstavljaju preko noći opametili i počeli cijeniti istinu više od broja klikova ili poslušnosti prema trendovima i/ili raznim višim instancama, očito nije obraćao pažnju.