Zapad kakav je nekada bio

Ograničenost i kontrola moći vlasti temelji su društvenih organizacija na zapadu. Demokracija po svojoj definiciji implicira da je država uspostavljena radi interesa građana, a ne, kao u drugim sistemima, da je prosperitet građana podređen napretku države. Kako se takav pogled na odnos pojedinca i kolektiva ne bi zaboravio, zapadni mislioci i društveni utemeljitelji napravili su razliku između pozitivnih i prirodnih prava definirajući pozitivna kao ona koja su proizašla iz zakonskog okvira određene države, a prirodna kao ona koja čovjek dobiva svojim rođenjem, što ih čini neovisnima o okviru države. Prirodna prava, dakle, uključuju pravo na život, pravo na dostojanstvo, pravo na privatno vlasništvo, pravo na privatnost, itd. U političkoj filozofiji ta su prava sažeta, riječima Johna Lockea, na pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo. Posljedično, logična i bazična granica vlasti je nemogućnost zadiranja u te temeljne individualne slobode, što je u državama garantirano ustavom.


S tim na umu, analizirajmo radikalnu promjenu u načinu djelovanja zapadnih vlasti od te nesretne 2020. te navedimo neke od kršenja gore navednog odnosa pojedinca i države;

- australska policija prati lokacije svojih građana preko GPS-a na mobitelima

- australska vlada, po uzoru na komunističku i totalitarnu državu Kinu, otvorila je kampove za "pozitivne građane" u koje ih, prema osobnom iskustvu jedne građanke (https://www.youtube.com/watch...), odvodi policija nakon što ih je ranije privela iz privatnih domova

- australska vlada, u slučaju upitnog nastupa tada prvog tenisača svijeta, Novaka Đokovića, na turniru u Australiji, poništava odluku suda koji je dozvolio Đokoviću da igra te time de facto ukinula podjelu vlasti stavljajući političku vlast iznad sudske (koja bi inače trebala biti potpuno neovisna od političke)

- kanadska vlada zamrznula je novac u bankama ljudima koji su sudjelovali u nedavnim prosvjedima protiv covid mjera

- nizozemska vlast zabranila je svojim građanima mogućnost prosvjedovanja protiv covid mjera slanjem policije naoružane palicama i policijskim psima na njih (https://nypost.com/.../dutch-police-dog-bites-anti.../)

- austrijska vlast uvela je lockdown za necijepljene građane kojima im se brani izlazak iz domova "osim u ekstremnim slučajevima"

- određene njemačke pokrajine (znajući svoju ne toliko davnu segregacijsku, rasističku i antisemitsku povijest jednog od najstrašnijih društvenih perioda), ogradom su odvajale necijepljene građane na božićnim sajmovima

- društvene mreže i njihovi "fact-checkeri" svakodnevno blokiraju i cenzuriraju sav sadržaj koji proizvoljno proglase "dezinformacijom" što je ustvari eufemizam za cenzuru stavova koji idu kontra mainstream narativa

I tako dalje...


Sličan modus operandi nastavlja se i nakon (privremenog) zaboravljanja na postojanje tog, riječima mainstreama, "strašnog zadaha smrti covida" od kojeg su ljudi svojedobno "padali po ulicama kao zombiji", pa danas svjedočimo sljedećim presedanima;

- zapadne vlasti oduzimaju privatnu imovinu ruskih građana pod izlikom da se radi o "ruskim oligarsima", dok pritom ostaje nejasno kojim kriterijem, te kojom pravnom podlogom, se punopravnim građanima oduzima njihova privatna (ustavom nepovrediva) imovina. Što štiti obične ruske građane od toga da ih se proizvoljno proglasi oligarsima te im država, kao u najgorim komunističkim vremenima, nacionalizira imovinu?

- javne osobe iz Rusije (od kojih većina, kao što je primjerice trenutno prvi tenisač svijeta Medvedev, nemaju apsolutno nikakve veze s ratom u Ukrajini) svakodnevno se verbalno napadaju po društvenim mrežama do te mjere da je Meta (vlasnik Facebooka i Instagrama) određenim državama dozvolio, kontra prijašnjih pravila, da javno pozivaju i slave smrt Rusa (što su, potom, navodno povukli)

- po zapadu se histerično zabranjuju ruski proizvodi do razine apsurda u kojoj sveučilište u Italiji otkazuje kolegij o jednom od najvećih književnika u povijesti (https://erudera.com/.../italian-university-suspends.../)

- youtube je blokirao dokumentarac o ukrajinskoj krizi Olivera Stonea (jer, kao i ostale nabrojane stavke, ne ide u potpunosti u smjeru nametnutog narativa)

...


***

Tema rusko-ukrajinske krize izrazito je kompleksna i treba se promatrati s dvije strane; s jedne kao sukob Ukrajinaca i Rusa na području Ukrajine i s druge (izvorne) kao previranje velesila (SAD-a i Rusije) oko strateški važnog teritorija Ukrajine koje na ovaj ili onaj način traje od kraja hladnog rata. Prije nego što se netko, pod aktualnom hipnozom mainstreama, ponovno zalijepi za tu temu, naglašavamo da se ova objava ne bavi specifično tom temom, već na primjeru nje i covid ideologije ukazuje na nakaradne trendove zapadnog društva koje, sve se više čini, samo sebe izjeda dokidajući sve one vrijednosti na kojima je bilo utemeljeno.


Kada se normalizira da vlast oduzima imovinu ljudima koje po svojoj nakaradnoj logici proglasi neprijateljima, kada vlast u maniri Orwellovog distopijskog društva iz 1984 prati lokacije svojih građana, kada se polovici stanovništva zabrani ulazak u institucije koje funkcioniraju na njihovim porezima, kada se privatna imovina građana blokira ili oduzima, kada se građane kontinuirano cenzurira ako se usude otići kontra struje, po definiciji više ne možemo govoriti da smo u liberalnom društvu kakvo je zapad bio do prije koju godinu. Granica između pozitivnih i prirodnih prava tada je ukinuta čime su ukinute i granice moći vlasti. Riječima klasičnog liberala K. Poppera, "Neograničene ovlasti vladara izvan su racionalnih metoda. To su kratkoročne i prolazne odluke, odluke koje se mijenjaju od danas do sutra... U pravilu o njima se ne može ni javno raspravljati kako zbog nedostatka potrebnih informacija, tako i zbog toga što su načela na temelju kojih se odluke donose nepoznata."


Nadamo se skorom prekidu nasilja na istoku Europe zbog svih civila koji pate. Nadamo se skorom miru te posljedičnoj smirenosti uma koja će nam omogućiti da jasno uvidimo kako globalistička agenda kroz zadnjih nekoliko godina uništava liberalno društvo koje su naši preci gradili tisućljećima. Nadamo se da u svojim naumima neće biti uspješni pa da za nekoliko godina s nostalgijom pričamo o zapadu kakav je nekada bio gdje je država bila tu radi građana, a ne građani radi države.


Najgore zlo je ono učinjeno u ime dobra jer se ono tada ne bori direktno protiv dobra (čime indirektno priznaje da dobro postoji), već ga u potpunosti dokida prikazujući sebe (zlo) kao dobro.

 




Primjedbe