Licemjerje na američki način

Dok preko poslušničkih i aktivističkih mainstream medija slušamo o zgroženosti američkog establišmenta nad ukrajinskom krizom, malo toga uspije doprijeti do nas o njihovoj ulozi u destabilizaciji cjelokupne situacije. Isti je to onaj establišment, usput budi rečeno, kojem su danas puna usta demokracije i tolerancije iako su do jučer svojim građanima oduzimali temeljna demokratska prava, okretali glavu na prijetnje slanja vojske na civile u susjednoj Kanadi, te zastrašivali narod rečenicama kao što su "Za necijepljene, gledate na zimu teške bolesti i smrti za sebe, svoje obitelji i bolnice koje biste uskoro mogli preplaviti" (službena izjava Bijele kuće). Isti je to, također, establišment koji je započeo nebrojeno ratova u posljednjih 50 godina te se ustalio u ulozi svjetskog policajca iako istovremeno nekako uvijek uspije pronaći moralizirajuće opravdanje za svoje destruktivno djelovanje. No, da ne širimo temu, ostanimo za sada na tome da se samo koincidentno interesi američkog establišmenta nekako uvijek poklope s njihovim “nesebičnim širenjem demokracije” po svijetu. Pa nisu oni krivi, zaboga, što su slučajno nabasali na naftu dok su “radi naše sigurnosti” tražili nuklearno oružje u Iraku ili što su omogućili kreiranje ISIS-a te kasnije indirektno migrantsku krizu svojim miješanjem na Bliskom istoku “u ime demokracije”.

 

Pa, kako je Amerika djelovala u Ukrajini? Prvi potezi u kontekstu trenutne krize napravljeni su 2014. pripomaganjem (najblaže rečeno) Majdanskom puču kojim je smijenjen tadašnji (korumpirani, ali i demokratski izabrani) predsjednik Yanukovich i instaliran onaj koji je više odgovarao zapadu. Koliko god se mainstream danas trudio prikazati taj puč kao reakciju koja je organski proizašla iz naroda, činjenice ostaju da su se visoko pozicionirani američki dužnosnici tada jasno i javno opredijelili za jednu stranu (https://www.theguardian.com/.../john-mccain-ukraine...), da je danas javno dostupan razgovor između tadašnje pomoćnice državnog tajnika Victorije Nuland i njenih podređenih u kojima govori koga bi trebalo postaviti na čelne pozicije kao da se radi o postavi lokalnog nogometnog kluba, a ne o sudbini nezavisne demokratske države (https://www.bbc.com/news/world-europe-26079957). Zanimljivo, u razgovoru su spominjali i kijevskog gradonačelnika Klitschka kao kandidata za preuzimanje vlasti, ali je Nuland rekla da u ovom trenutku za to nema potrebe (s tim na umu indikativno je i trenutno guranje Klitschka po naslovnicama zapadnih medija - je li on dugoročni projekt establišmenta?). Da se ne radi o bezveznim tračanjima jasno je nakon par redaka razgovora među kojima jedan od dužnosnika govori Nuland kako bi trebali poslati nekoga s međunarodnim renomeom da pomogne pri procesu tranzicije vlasti u Ukrajini, na što Nuland nudi tadašnjeg američkog potpredsjednika i današnjeg predsjednika, dugogodišnjeg člana washingstonskog establišmenta, Joea Bidena. Inače, još jedan kandidat za preuzimanje vlasti kojeg su Amerikanci spominjali je Oleg Tyagnibok, predsjednik kontroverzne ekstremističke stranke Svoboda kojeg su Izraelci ranije definirali kao pobornika nacističke ideologije (https://www.channel4.com/.../ukraine-mccain-far-right...).

 

Bezobrazluk i licemjerje Amerikanaca potvrđuje se kada samo dvije godine nakon tog nevjerojatnog miješanja u političke procese druge države, isti establišment, koji 2016. (za njih) iznenađujuće gubi vlast od outsidera Trumpa, krivi Ruse za miješanje u njihove izbore što će se kasnije naravno pokazati kao potpuna laž (što do našeg javnog prostora zahvaljujući mainstream mašineriji nije došlo). To je, inače, samo jedan u nizu načina kako je mainstream pokušavao svrgnuti Trumpa s vlasti te ponovno etablirati, Trumpovim riječima, establišmentsku močvaru, a neprestano iracionalno demoniziranje njegovog lika i djela u medijima, usporedno, primjerice, s njegovim prethodnikom (i predstavnikom establišmenta) Obamom, koji je danas radi ispranih mozgova većinski gledan kao simpatični lider, a koji je ustvari tijekom svog mandata bacio više bomba na druge države od ikojeg drugog američkog predsjednika, indikacija je da mainstream prema svojim potrebama gradi svece i demone od ljudi.

 

Kako se priča u Ukrajini razvijala nakon 2014., odnosno kako su Amerikanci sustavno odbijali bilo kakav oblik dijaloga s Rusima oko nečega - i.e., NATO-a na granici s Rusijom - što su Rusi opravdano definirali kao nacionalni rizik (opravdano je iz konteksta konzistencije budući da su Amerikanci sličnu situaciju imali 60-ih s Kubom te djelovali po sličnom principu za koji sada optužuju Ruse), detaljnije smo naveli u tekstu [Rusko-ukrajinska kriza i američko pranje ruku], a valja još pridodati da se paralelno s diplomatskom šutnjom pojačavao govor o protudogovornom ulasku Ukrajine u NATO te o nebuloznoj izradi atomske bombe u Ukrajini (https://kyivindependent.com/.../zelensky-wants-to-gather.../), što je Zelenski šifrirao dovoljno dobro da svima bude jasno na što misli, a da u isto vrijeme mainstream fact-checkeri mogu manipulirati kako to nigdje nije bilo jasno izrečeno.

 

Tragikomično je što je upravo taj establišment najglasniji u trenutno prevalentnom društvenom moraliziranju (eng. virtue signalling), pa će istovremeno klečati na Black Lives Matter protestima, odnosno potpirivati rasne sukobe kada im to odgovara jednako kako su početkom godine potpirivali sukob u Ukrajini, i potiho financirati naoružavanje strane koja im odgovara u siromašnijim dijelovima svijeta, što će često biti činjeno u interesnoj simbiozi s rasističkim ekstremistima kao što su pronacističke strane (Svoboda, Azov) u Ukrajini. Početkom ove godine će također mrtvo hladno izjaviti da se u sukobu velesila SAD/zapad vs. Rusija radi o sukobu demokracije protiv autokracije iako znamo da zapad posljednje dvije godine liči na sve samo ne na demokraciju. Nadalje, istovremeno će kontinuirano kriviti Ruse za destabilizaciju SAD-a i sami sudjelovati u destabilizacijama po cijelom svijetu s ciljem ostvarivanja svojih partikularnih interesa. Krivit će Ruse i za napad na drugu državu i njezine civile iako su sami napali gomilu država kroz posljednja desetljeća, te direktno raspolagali sa životima današnjih Ukrajinaca destabilizirajući im državu radi vlastite koristi.

 

Na kraju, možda će zvučati paradoksalno, ali sebe ne smatramo antiamerikancima; dapače, američke temelje, koji dokumentima garantiraju da je kolektiv tu radi individue, a ne obrnuto, smatramo nekim od najzdravijih društveno-političkih poteza u povijesti čovječanstva. Liberalna filozofija Johna Lockea na koju su naslonjeni je ono što je, uz prosvjetiteljstvo te u kombinaciji s kršćanskim vrijednostima, prvi puta u povijesti stavilo pojedinca ispred vlasti i omogućilo sve ono dobro što je zapad kasnije postao, a što se nije moglo naći u nijednom trenutku u povijesti ni na jednom drugom mjestu u svijetu. Međutim, djelovanje današnjeg zapada, odnosno grupacije ljudi koja se kroz generacije ustalila na čelne pozicije, nema veze s onim zapadom kakav smo gradili kroz povijest; nametnuta transformacija društva iz individualizma u globalistički centralizirani kolektivizam, u kojem pojedinci za svoja temeljna prava ovise o nelegitimnim činovnicima iz par centara, u punom je jeku. Odgovor pojedinaca trebao bi biti upravo onakav kakav smo učili od naših predaka; konzumiranjem svojih temeljnih prava na kritičko razmišljanje i slobodu govora ne dopustiti da oni budu potisnuti. Nietzscheovim riječima, udaranjem na nametnute idole (kojih je danas napretek, što je jasno iz 5 minuta provedenih na mainstream medijima) prokazati ih kao šuplje.