Stop instrumentalizaciji i ideologizaciji znanosti


Ne znamo čime se autor komentara u prilogu bavi - vrlo lako moguće da je riječ o znanstveniku, no tvrdnja je u svakom slučaju netočna. (U raspravu nismo bili direktno uključeni niti se spomenuta FB grupa odnosi na nas, ali smatramo da je krajnje vrijeme da šire društvo shvati u koliko je krivih okvira znanost na silu gurana od 2020.) 


Kao što znamo, a kroz posljednje dvije i pol godine smo se uvjerili i u praksi, jedna je stvar svakodnevno se baviti znanošću, a potpuno druga uzdići se na razinu iznad, sagledati što sve znanost kojom se bavimo na dnevnoj bazi uključuje, pa iz tog partikularnog znanja o našem poslu apstrahirati općeniti zaključak - u ovom slučaju, kako u teoriji izgleda/bi trebao izgledati znanstveni proces. Time se, dakle, ne bave sami znanstvenici, koji su uronjeni u znanstvenu metodologiju, već filozofi znanosti koji tu metodologiju promatraju izvana, artikuliraju i analiziraju.


Pa, u čemu dotična osoba griješi?


1) Zasigurno postoji grupa ljudi koje je teže u nešto uvjeriti od znanstvenika, kao što su, između ostalih, dogmatici svih vrsta; npr. ideolozi i religijski fundamentalisti.


Shvaćamo na što je osoba pucala - na rigorozno testiranje na koje će znanstvenici podvrgnuti svaku tvrdnju, ali upravo je to inzistiranje na verifikaciji (ili točnije: na opovrgljivosti) teza ono što omogućava da se znanstvenike u bilo kojem trenutku potakne na promjenu mišljenja kroz otkrivanje novih dokaza. Iz tog je razloga K. Popper izrekao svoju poznatu tvrdnju kako je znanstveni proces beskrajan, te da onaj tko svoje teze u bilo kojem trenutku prestane testirati automatski odlazi u mirovinu od znanosti. Spomenuti dogmatici tu mogućnost promjene mišljenja na temelju novootkrivenih dokaza nemaju, jer do svojih stavova nisu došli kao posljedica opovrgljive argumentacije (tj. smislenih dokaza), već apriorno prihvaćajući dogmu, te posljedično transformirajući svoje stavove o svijetu na temelju te dogme. Dogma je, drugim riječima, slijepo prihvaćen prvi korak umjesto racionalni zadnji. Guranje znanstvenika u tu grupaciju pretvara ih u pseudoznanstvenike. 


2) Navedeni "strogi i slijepi sud bez pristranosti" uistinu je nužan, no osoba samu sebe opovrgava podržavajući svoju tezu u nastavku na temelju toga što se 97% znanstvenika s njom slaže. Ako tih 97% drugih utječe na naše mišljenje o ispravnosti teze prilikom našeg "strogog suda", onda taj sud nije ni slijep ni nepristran, a nerazumijevanje toga potvrđuje ranije opisani razmak između znanstvene prakse pojedinih znanstvenika (koju su bez razumijevanja naučili kao set radnji koje moraju obavljati) i dubljeg teorijskog shvaćanja što sve ta praksa implicira. Valja spomenuti da znanstveni konsenzus u teoriji nije isto što i širi društveni konzenzus, jer znanstvenici ipak svoje stavove oformljavaju na temelju znanstvene metode, ali to svejedno ne znači da znanstvenik smije slaganje većine koristiti kao potporu za svoju tezu. Dapače, takav način djelovanja je samodokidajuć, jer se argument "većina se slaže" ruši ako se većina te većine složila primarno zbog slaganja većine.


3) Puno bi više smisla imalo, ako je cilj pokazati da se globalno zatopljenje događa, ukratko navesti dokaze koji na to ukazuju te objasniti zašto je tomu tako, nego pozivati ljude, koje navodno želite podučiti, na slijepu poslušnost prema većini. Na kraju krajeva, poslužimo se opet filozofijom; teret dokaza da je pozitivna tvrdnja ispravna je na onome koji ju je izgovorio, a ne na drugima da dokažu da ta tvrdnja NIJE točna. Stoga, nije bitno što neka FB grupa, koja negira određenu tvrdnju, kaže, već da ju oni koji stoje iza te tvrdnje kontinuirano dokazuju. Dapače, pravi bi znanstvenik objeručke prihvaćao svakodnevne pokušaje opovrgavanja jer zna da znanstvene teze postaju sve čvršće sa svakim pokušajem opovrgavanja koji su preživjele.

***

P. S. Ovo, dakle, nije rasprava o tome postoji li globalno zatopljenje, već o metodologiji koju dotična osoba koristi kako bi obranila svoju tezu o toj temi.


Ključno je, nakon trogodišnje instrumentalizacije znanosti u ime neopovrgljive i profitabilne ideologije, podsjećati na to što je i kako funkcionira prava znanost, te ju time demarkirati od prostituirane verzije znanosti kojom nas se kao moralnom batinom poziva na poslušnost od 2020.

Primjedbe