Katar, dugine boje i mainstream poučci

S početkom katarskog svjetskog prvenstva sve su jače polemike oko ispravnosti održavanja toliko značajnog natjecanja u državi kao što je Katar. Mnogo je tu potpitanja koja se moraju odgovoriti prije donošenja finalnog zaključka, a čini se da je cjelokupna priča dodatno zakomplicirana trenutnom (nakaradnom) društvenom situacijom na zapadu. Cilj je ovog teksta, stoga, odgovoriti na neka temeljna pitanja, te preko njih pokušati "odbanalizirati" ovu novu od mainstreama banaliziranu temu. 

Da zapadni lideri kroz posljednje 3 godine nisu, zbog raznih zločinačkih partikularnih interesa, demolirali liberalno-demokratski sistem koji smo gradili stoljećima, rasprava o navedenoj temi bila bi podosta jednostavnija; zapadne bi države imale dovoljno moralnog kapitala da s pravom ukažu na pokvarenu novčanu fiksiranost FIFA-e, koja je zbog svojih financijskih interesa pristala održati svoje najveće prvenstvo u državi u kojoj se sustavno i zakonski potkovano krše temeljna ljudska prava - ona prava koja prema (nekadašnjem) zapadnom viđenju, koje smo između ostalog oformili kroz strahotne lekcije 20. stoljeća, nisu u jurisdikciji državnog aparata, već su nepovrediva neovisno o tome u kojoj se državi osoba nalazi. Ta prava, koja se u filozofiji prava nazivaju prirodnim pravima (nasuprot pozitivnim, koja su propisana pravnim okvirom određene države), zaštićena su naddržavnim globalnim pravnim aktima (kao što je UN-ova Deklaracija o ljudskim pravima), te se svako njihovo kršenje smatra povredom ljudskih prava, čak i ako je njihovo kršenje zakonski propisano od strane pojedinih režima. Kako smo pisali u https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/05/o-prirodnom-pravu.html, artikuliranje i pravno usvajanje tih prava bio je odgovor svijeta u prošlom stoljeću na pitanje može li se naciste smatrati objektivno zlima - može li ih se osuditi za zlodjela protiv čovječnosti čak i ako su "samo slijedili naloge svoje države", što je bio centralni argument nacističke obrane u Nurnbergu.

Iz svega toga jasno je da je taj često ponavljani argument (https://www.espn.com/soccer/fifa-world-cup/story/4799666/french-fa-president-noel-le-graet-id-rather-we-didnt-wear-rainbow-armband-in-qatar) da se "zakoni država moraju poštivati, pa tako moramo poštovati i katarske zakone", jednostavno ne stoji, jer se zakoni ne mogu i ne smiju slijediti ako idu kontra temeljnih ljudskih prava, kao što je to zasigurno slučaj u Kataru (https://www.amnesty.org/en/latest/news/2020/01/qatar-repressive-new-law-further-curbs-freedom-of-expression/). U neku je ruku dosta čudno što se ova rasprava uopće potegnula imajući na umu da smo ju, kako smo naveli, detaljno prošli u četrdesetim godinama prošlog stoljeća zaključivši da nacističke zakone treba s gnušanjem odbaciti usprkos tome što su legalno i legitimno doneseni. Pitali bismo, stoga, dotičnog predsjednika francuskog saveza i sve ostale koji koriste taj argument, biste li pristali da se veliko natjecanje bilo koje vrste održi u Njemačkoj u 40-ima, te time indirektno (ie novčano, marketinški, turistički, itd.) podržali režim koji tamo vlada?

S druge je strane još jednom očito licemjerje modernog zapada koji nakon trogodišnjeg arbitrarnog poigravanja temeljnim demokratskim pravima građana; nakon segregacija, agresivnih ucjena, dehumanizirajuće retorike, zabrane slobode izražavanja, kretanja, itd., sada lupeta o nekakvim navodnim pravima koje svodi na hashtag na Instagramu ili dugine boje na dresu. Jednako je korisna spomenuta nogometna duga, i jednako konzistentna, kao dugina klupa na Zrinjevcu zagrebačkog gradonačelnika koji je njome na par dana skrenuo pozornost javnosti sa svog raspadajućeg mandata na klasično moderno signaliziranje vrline. Tko ste vi, gospodo koja je javno podržala najveći udarac na liberalno-demokratski sistem u modernoj demokraciji, da sada nama solite pamet banalnim pseudomoralizirajućim klečanjima, poslušničkim dizanjima šake u zrak i impotentnim navlačenjima duginih boja na dresove jer je, eto, to danas u trendu, jednako kako je jučer bilo oduzimati ljudskost sugrađanima s kojima se ne slažemo (https://plavakamenica.hr/2021/11/15/predsjednik-orbica-branko-roglic-kaze-da-necijepljeni-ne-bi-smjeli-u-trgovine/, https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/macron-izvan-kontrole-zelim-raspi-iti-necijepljene-to-mi-je-strategija-idem-do-kraja-oni-nisu-gradani-15141977).

Riječi i djela signalizatora vrlina jednostavno se ne mogu shvatiti ozbiljno jer znamo da o temama o kojima laprdaju nemaju nikakvo znanje, a nažalost ni volje da prekopaju imalo dublje ispod površinskog mainstreama sloja - da tomu nije tako, vjerujemo da bi posljednje 3 godine izgledale podosta drukčije. No zašto bi se mučili s otpetljavanjem kompleksnih problema kada ih uvijek mogu svesti na lako probavljiv narativ serviran od mainstreama; zašto bi se zamarali s tamo nekim ukrajinskim pučem orkestriranim od Amerikanaca koji je katalizirao ratnu situaciju koja je ove godine eskalirala kada je puno jednostavnije progutati zgodni mainstream poučak "Biden = dobro, Putin = zlo". Zašto bi se mučili s filozofijom liberalizma na kojem je temeljena naša civilizacija kada ljudska prava možemo svesti na "stručnjaci = dobro, antivakseri = zlo". Zašto bi riskirali svoje pseudomoralne poene stvarnim razmišljanjem i ukazivanjem na teške probleme radikalnog islama kada samo možemo na Instagramu odrezati par vlasi s glave i nazvati to borbom za slobodu (naravno, uz kukavičku ogradu da time ne osuđujemo radikalni islam već samo trenutnu vlast). Zašto bi znali što je loše u katarskom svjetonazoru kada se možemo duginim plaštom zaštititi od opasnog i teškog dubljeg promišljanja. Zašto bi, s druge strane, raspravljali o opasnosti bespogovornog klanjanja duginoj zastavi ili bilo kojem drugom aktualnom trendu ("Misli na druge, cijepi se", "Spasimo svijet od klimatskih promjena", "Slava Ukrajini", ...) kada je tako jednostavno samo se nakloniti, te se nakon toga zavaliti u naslonjač i upaliti Netflix. 

Inače, engleska reprezentacija, kao jedna od trenutnih woke predvodnika, na kraju je poslušnički skinula dugine boje, no ne zato što su, kako smo mi sada pokušali, dali promišljeno i racionalno objašnjenje za to, već zato što im je tako bilo naređeno, a u svoju jeftinu ideologiju, kako smo i pretpostavili, ne vjeruju dovoljno duboko da su spremni do kraja stati iza nje (barem ako bi to ugrozilo njihovu zaradu). Borba za ideale i zaštita temelja svog društva ionako su, u očima većine, očito stvar prošlosti. Budimo, stoga, sretni ako težimo biti dio manjine.