Kina, covid i tehnološki totalitarizam

Dok se zapadni licemjerni društveni akteri prividno zgražaju nad onim što se događa u Kini (isti su to ljudi koji su do prije koji mjesec radili identične stvari u svojim državama, samo što mainstream mediji o tome tada nisu izvještavali, a one koji su to preispitivali etiketirali su kao teoretičare zavjere), ne vidimo da je itko od njih smisleno artikulirao što je to točno problematično u kineskom društveno-političkom modelu. Kako i bi kad su mnoge njegove stavke direktno prepisali u svom dvorištu; od Australije koja je pratila GPS lokacije svojih građana i u kampove zatvarala "covid pozitivne" preko Njemačke koja je uvela lockdown prema cjepnom statusu do Kanade koja je zamrznula privatnu imovinu u bankama građanima koji su sudjelovali u demokratskim prosvjedima. Pa što se to točno događa u Kini, odnosno čemu se to zapad kontinuirano približava?

U Kini je uz pomoć covid potvrda na širu scenu proguran distopijski i demonski Social Credit System. Sistem je to po kojem komunistička partija na vlasti prati djelovanje građana te im dodjeljuje pozitivne i negativne društvene poene. Ukoliko skupite prevelik broj negativnih poena, vlast će vam blokirati bankovne kartice, digitalne osobne, digitalne potvrde s kojima ulazite u dućane, poštu, itd. Vlast će vas, drugim riječima, u potpunosti isključiti iz života ako ne budete poslušni.

Ne kažemo slučajno da je ovakva vrsta totalitarizma bez presedana, pa čak i znajući za gomile primjera totalitarizma kroz povijest - toliko je primjera da je točniji povijesni pogled onaj koji kaže da su liberalni i građanski sistemi nevidljiva točkica na vremenskoj lenti. Usprkos tome, totalitarizam ovakvih razmjera i ovolike sofisticiranosti moguć je samo u modernim vremenima u kojima je tehnološki napredak kao jednu od svojih nenadanih posljedica imao otvaranje vrata psihopatološkim vlastima da doslovno na svakom koraku prate i "odgajaju" građane, te da ih mogu ogoliti od njihovih ljudskih prava jednim klikom na gumb.

Kako to konkretno funkcionira u praksi? Tako da je svaka stavka vaših osobnih informacija digitalizirana u jednom centraliziranom državnom sistemu, čiji činovnici vas na temelju toga bilo kada mogu staviti pod "kod crveno ili kod žuto" (https://www.abc.net.au/news/2022-11-26/china-plan-for-national-digital-health-code-system/101690448), čime de facto postajete društveni otpadnik, odnosno gubite mogućnost korištenja svojih novčanih sredstava, ulaska u hotele, trgovine, javne ustanove i sl., te takvim ostajete dok se komunistički birokrati ne odluče da smijete nastaviti živjeti (https://www.facebook.com/100077504298745/videos/4126631214229062), što obično traje, uz maksimalnu poslušnost, od 2 do 5 godina. Ažuriranje vaših podataka, to jest vaše razine poslušnosti, pritom se zbog nevjerojatno razvijenih big-data sistema događa u real-timeu, što znači da ona tradicionalna nada da ćete imati određeni vremenski period u kojem možete pobjeći od diktatora, kako su u mračnim vremenima ljudi uvijek pokušavali, više ne postoji. Ako ste u 14.30h prekršili zakon - što u kineskim zakonskim okvirima znači da ste, primjerice, kihnuli u javnosti (ie "pridonijeli širenju zaraze"), u 14.31 si više ne možete kupiti kruh.

Rečenice koje često znamo čuti u kontekstu digitalizacije, kao što su "pa puno je lakše prelaziti granicu s digitalnim putovnicama" ili "kako je samo jednostavno plaćati sve u digitalnom obliku preko mobitela" ili "ma to su samo teorije zavjere", nakon saznavanja što sve to navodno "olakšavanje života" od strane vladajućih sa sobom donosi, više ne zvuče baš promišljeno, zar ne? 

Da ovo nije aktualna tema samo u totalitarnoj Kini zaključujemo, osim ranije spomenutih primjera "covid mjera" Australije, Njemačke i Kanade, i iz načina na koji se nekad demokratsko zapadno društvo nosi s ostalim gorućim društvenim problemima. Zelena ideologija kroz jednak parareligijski prizvuk svodi kompleksne društvene probleme na jednu proizvoljno izabranu stvar (borba s virusom u jednom slučaju i smanjenje emisija štetnih plinova u drugom), zanemaruje sve ostale faktore (netretirane bolesti, demokratski presedani, mentalna oboljenja kao posljedica stresa i neizlazaka i otežano/onemogućeno školovanje djece s jedne strane i siromaštvo, onemogućavanje ekonomskog napretka zemljama u razvoju, povećanje globalne gladi i sl. s druge) i pseudomoralizirajuće dijeli društvo na one koji *vjeruju* u ideologiju i one druge heretične zle (antivakseri, antimaskeri, ravnozemljaši s jedne i nevjernici u klimatske promjene s druge). 

I dalje smatrate da će neki ovo nazvati teorijom zavjere? Kad bi barem postojao neki jasan primjer koji pokazuje da kineski pakao prijeti i zapadu; kad bi barem pojedini zapadni akteri jasno rekli da slijede Kinu, pa da svi skupa shvatimo u kakvoj se situaciji nalazimo... Na sreću, odnosno nažalost, takvi primjeri postoje, ali mainstream ih, naravno, ciljano prešućuje. Igor Rudan javno je zagovarao uvođenje kineskog covid modela u RH (https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=167147799198639&id=102265812353505), do danas te stavove nije povukao niti ga je itko od medija nakon 2020. o tome priupitao - dapače, nastavili su ga gurati u prime-time javni prostor. Spomenuti kanadski premijer, koji je prošle godine prijetio vojskom demokratskim prosvjednicima i nacionalizirao im imovinu kao u najgorem komunizmu, davne je 2013., prije početka svoje vlasti, javno hvalio kineski režim (https://www.ctvnews.ca/politics/trudeau-under-fire-for-expressing-admiration-for-china-s-basic-dictatorship-1.1535116?cache=zviomxnayn%3FclipId%3D375756). Šteta što mainstream ima kratko sjećanje. Šteta što će nas to manipulativno kratko sjećanje možda koštati demokracije.