Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Twitter i sloboda govora

O ovome zasigurno nećete moći čitati u mainstream medijima, no Elon Musk nastavlja hvalevrijedno razotkrivanje problematičnog djelovanja Twittera [1]. U ovim prepiskama jasno je vidljivo kako su politički akteri, uglavnom s ljevice (tj. američkih demokrata) — koji su putem većih ulaganja i jačih veza u kompaniji imali značajan utjecaj — direktno odlučivali što i kada će biti cenzurirano na Twitteru, ovisno o vlastitim interesima u datom trenutku.

Ovo je još jedan dokaz zašto sloboda govora NE SMIJE biti ograničavana, a posebno ne od strane nelegitimnih, interesnih i manipulativnih tehnokorporacija koje svoju moć koriste za nasilno oblikovanje društva prema vlastitim i interesima svojih nalogodavaca. Svima koji zagovaraju ograničavanje slobode govora postavljamo pitanje: tko će odrediti granice te slobode? Ako povijesne lekcije nisu dovoljne, neka nas trenutna situacija nauči — jer iskustvo pokazuje da će nakon dopuštanja bilo kakvih ograničenja slobode govora te granice postavljati upravo oni koje bismo najviše željeli izbjegavati. Javna rasprava i sukobljavanje ideja, koji su ključni za napredak društva i ispravljanje grešaka, tada se pretvaraju u političko-financijsku utakmicu u kojoj ne pobjeđuje istina, nego onaj s najdubljim džepom.

Često se kao opravdanje navodi da su Facebook, Twitter i ostale platforme “privatne korporacije koje same mogu donositi svoja pravila.” No taj argument ne drži vodu i pokazuje potpunu nerazumijevanje tehnološkog svijeta u kojem živimo. Te “privatne korporacije” danas imaju veću moć oblikovanja javnog mnijenja od klasičnih medija, političara ili bilo kojeg drugog javnog aktera. Blokirati kandidata u predsjedničkim izborima najveće svjetske sile znači izravno utjecati na ishod izbora i time na živote svih nas. Tehnologija napreduje brže od zakonskih regulacija, a njezina trenutna moć zahtijeva hitno pravno definiranje — konkretno, nametanje korporacijama istih zakona o zaštiti slobode govora koji vrijede za svakog pojedinca.

Primjedbe