Franklova logoterapija u dobu besmisla

Rapidnom znanstveno-tehnološkom revolucijom moderan si je čovjek osigurao do sad nezapamćenu egzistencijalnu lagodnost. Usprkos tome, čini se da smo danas nesretniji nego ikad; depresija, anksioznost i općeniti osjećaj besmisla u svojoj su destruktivnosti sveprisutni u našem društvu. Za to pronalazimo razne uzroke - od prožimajuće fiksacije na materijalno preko tehnologije koja u odnosu na nas sve manje predstavlja sredstvo, a sve više gospodara, do postkršćanske ničeanske božje smrti kao simbola odbacivanja vrijednosti našeg tradicionalnog sustava vjerovanja. Pitamo se, stoga, što bi nam za naše nedaće propisao čovjek koji je svoje filozofsko-psihološke poglede temeljio upravo na potrazi za smislom kojeg danas nikako da nađemo, koji je neslomljivost svojih uvjerenja testirao unutar samih zidova pakla, koji je, za razliku od nas, shvaćao da je težnja za smislom jedna od fundamentalnih karakteristika ljudske esencije. 

Viktor Frankl austrijski je psihijatar i utemeljitelj psihoterapeutskog smjera zvanog *logoterapija*. U doslovnom prijevodu logoterapija znači "liječenje smislom". Logoterapeut pacijenta usmjerava na aktivno traženje smisla neovisno o raznim okolnostima i datostima kojima je on u pojedinom trenutku uvjetovan. Referirajući se na filozofiju Friedricha Nietzschea, Frankl tvrdi da onaj koji "ima 'zašto' može podnijeti gotovo svaki 'kako'". Pritom, s obzirom na to da se naše okolnosti konstantno mijenjaju, ni taj naš suštinski "zašto" ne smije biti rigidan, već se mora moći adaptirati novonastalim situacijama. Ako nam, primjerice, fiksirani životni "zašto" predstavlja uspjeh u sportu, te ako nas nasumičnost života udalji od sportskih terena, neizbježno ćemo se udaljiti i od svog "zašto". Na tom tragu Frankl, u maniri starogrčkih stoika, kaže da i onda kada ne možemo promijeniti (tragičnu) situaciju u kojoj smo se zatekli, moramo moći promijeniti same sebe, odnosno ono na što svoje biće usmjeravamo. Jasno je iz toga zašto se Frankl protivi postavljanju općenitih pitanja o tome "koji je smisao života", jer smisao nije nešto objektivno niti jednako za svakoga, već je na svakome da ga sam za sebe kontinuirano otkriva. Jedini je objektivni smisao, drugim riječima, tragati za vlastitim smislom. 

Tri su puta kojima čovjek prema Franklu može doći do smisla - osjetilnim, stvaralačkim i stajališnim. Osjetilni uključuje sve ono što percipiramo osjetilima, a što nas ispunjava i dovodi do onakvog osjećaja kakvog kanadski psiholog Jordan Peterson naziva "osjećaj bivanja na pravom mjestu u pravo vrijeme". Neki od njih su romantična ljubav, ljubav prema članovima obitelji i prijateljima te uživanje u ljepoti ostvarenoj ljudskom umjetničkom rukom ili onoj manifestiranoj u prirodi. Stvaralački pak uključuje ono što ostvarujemo svojim radom, a čije ostvarenje u nama budi pozitivnu emociju i osjećaj realizacije - od karijere do drugih raznih kreativnih pothvata. Stajališni je put možda i najdublji, jer na njega možemo računati u svakoj situaciji, čak i u onima u kojima naši voljeni više nisu s nama, a mi više nismo u stanju stvarati. Taj je put savršeno sažeo Goethe rekavši da "nema stanja koje se ne može oplemeniti bilo stvarajući bilo trpeći". Sam čin trpljenja, dakle, može se transformirati u herojstvo ukoliko kroz njega postanemo dostojni svoje muke. U svojim predavanjima (sažetim u knjizi [Say yes to life]) Frankl navodi niz primjera ljudi koji su, njegovim riječima, pronalazili smisao do svog posljednjeg daha, jedan od kojih uključuje i pacijenta koji u zadnjim minutama ne želi zatražiti čašu vode od sestre kako joj ne bi nepotrebno otežavao posao. Valja napomenuti da na toj tezi mogućnosti pronalaska smisla do onda kada nas Bog odvaja od ovog svijeta Frankl gradi i svoj čvrsti stav kontra eutanazije i sličnih poigravanja ljudskim životom, koje se danas nažalost još jednom pozitivno valoriziraju.

Franklovim idejama dodatnu važnost daje činjenica da nisu bazirane samo na apstraktnom promišljanju, već su i provjerene u praksi - i to onoj praksi kakvu nitko ne želi doživjeti. Frankl je, naime, kao Židov početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća završio u nacističkim logorima. Njegova je psihoterapeutska metoda tada već bila oformljena, no spisi o njoj koji su trebali postati knjiga oduzeti su i uništeni pri ulasku u logor. Tada je pak krenulo višegodišnje nasilno i pakleno testiranje njegovih teorija. I u tim najgorim životnim trenucima Frankl se držao svoje filozofije te uspješno pronalazio smisao, tražeći ga i u minornim detaljima kao što je ljepota šarenog repa pijetla kojeg je ugledao. Sjećanja na ovaj period napisao je u svojoj najpoznatijoj knjizi [Čovjekova potraga za smislom], u kojoj u prvom dijelu govori o iskustvima u logoru, a u drugom daje teorijsku anamnezu i analizu svoje metode, koja je tada ojačana preživljavanjem najrigoroznijih mogućih ispita. U neku ruku, slijedeći njegove premise, dubina smisla uvelike je proporcionalna veličini tragedije u kojoj mu se teži - što je tragedija veća, što smo od smisla udaljeniji, tim više na važnosti dobiva put prema njemu, pa time i pozitivna emocija koja iz toga slijedi. 

Te su ideje povezane s mnogim kršćanskim učenjima, kao što je ono G. K. Chestertona koje tvrdi da Božja odvojenost od ovog svijeta (kršćanski Bog nije dio ovog prostorno-vremenskog kontinuuma kako je to slučaj u nekim drugim religijama) omogućava čovjeku da aktivno traži put do Njega te u toj potrazi pronalazi svoj smisao, oduzimajući tako vjetar iz jedara trenutnim poteškoćama zbog spoznaje da od njih postoji nešto veće. Iznimno je, međutim, važno, kako je upozoravao danski filozof Soren Kierkegaard, da ne tražimo ono uzvišeno u onome što je prolazno (svjetovno). Fiksiranost na novac, primjerice, ne može predstavljati uzvišen i krajnji cilj, jer novac ne nadjačava svaku životnu nedaću (kao što je vlastita smrtnost ili smrtnost svojih najbližih) niti se u njegovo ime mogu oskvrnjivati druge vrijednosti bez da time iskvarimo sami sebe. Kopamo li dalje, procesom eliminacije možemo doći do onoga što uistinu nadilazi svaku datost, što je, stoga, po definiciji *uzvišeno*. "Čovjeku se sve može oduzeti", piše Frankl, "osim jedne stvari - njegove posljednje slobode odabira svog stava u bilo kojem skupu okolnosti; pronalaska svog vlastitog puta". Jaz između uzvišenog i prolazno-svjetovnog predstavlja prostor u kojem čovjek svojim (prolaznim) djelovanjem može dotaknuti uzvišenost. Frankl navodi sport kao klasičan primjer takvog asketskog periodičnog izlaganja nevolji kako bi se preko nje mogao doseći cilj, to jest pobjeda. 

Logoterapija je kvalitetan i danas iznimno potreban alat za ostvarenje duhovno-psihološke stabilnosti pojedinca. Ona teži pojedinca osnažiti do mjere u kojoj će biti sposoban na svaku situaciju smisleno odgovoriti i zadržati svoje ljudsko dostojanstvo, diferencirajući ono što može promijeniti od onoga što ne može, te potom aktivno radeći na prvom a herojski prihvaćajući potonje. Logoterapiju svrstavamo u egzistencijalističku psihoterapiju, no Frankl u neku ruku razrješava temeljnu tezu egzistencijalističke filozofije - onu o apsurdnosti ljudske egzistencije koja prethodi njegovoj esenciji (bačeni smo u svijet bez jasne svrhe i putokaza), kazavši kako čovjek svoju egzistenciju mora usmjeriti prema potrazi za svojom esencijom, odnosno za idealnom verzijom sebe. Takva pak verzija pronalazi svoju Arhimedovu vrijednosnu točku upravo u onom uzvišenom kojem uvijek može (i mora) težiti. Sve je to nažalost uvelike kontradiktorno našim trenutnim društvenim poimanjima, koja nam kažu da je svaka vrijednost relativna, da su pojmovi nadsvjetovnosti i uzvišenosti sami po sebi zastarjeli i nepotrebni, da je ljudski duhovni poriv stvar prošlosti, da moderni materijalizam i tehno-centrizam mogu zamijeniti ono vječno. Zaboravljamo nažalost da je čovjek građanin više carstava - i onog determinirano-materijalističkog i onog duhovnog koje prirodno traga za uzvišenim. Manjak obraćanja pažnje na potonje neće uzrokovati samo psihološki i duhovni nemir kakav je danas sveprisutan, već će i otvoriti teren deificiranju onog svjetovnog sa svim opasnostima koje iz toga slijede (https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/06/bog-je-mrtav-i-ludilo-gomile.html).