Kratki pregled stanja zapadne politike: centar je mrtav

Politički centar na zapadu sada i formalno više ne postoji. Koliko god to paradoksalno zvučalo, kategorička podjela zapada na desnicu i ljevicu, koja je prisutna u sve većem broju europskih država, korak je prema rješavanju temeljnih problema našeg društva.

Europa je na nizu posljednjih izbora većinski glasovala za desnicu, što je prisililo radikalnu ljevicu da skine svoju centrističku masku i pokaže svoje pravo lice. Zato sada umjesto maskirano centrističkog birokratskog Macrona na vlast u Francuskoj dolaze njemu ekvivalentni ljudi, samo bez maske, koji su otvoreno radikalni. Jednako tako, umjesto lažnog konzervativca, a stvarnog globalista Borisa Johnsona, koji je godinama pod krinkom desnog centra provodio globalističko-progresivnu agendu u Velikoj Britaniji, na vlast tamo dolazi ekstremni progresivac Keir Starmer.

Ne treba posebno naglašavati kako su građani izigrani u obje te države. Desnica Marine Le Pen dobila je daleko najveći broj glasova u Francuskoj, a završila tek na trećem mjestu. Nova konzervativna stranka [Reform] Nigela Faragea u Velikoj Britaniji dobila je tek 5 parlamentarnih mjesta, iako je po broju glasova treća najjača i najbrže rastuća državna stranka. Ista se igra odigrala i na EU izborima, gdje je globalistički centar nakon očitog građanskog konzervativnog zaziva koalirao s progresivnom radikalnom ljevicom kako bi zajedno nastavili glodati vlast.

Tehničkim terminima, globalisti se postupno smjenjuju progresivcima, što znači da će vladajuća elita postajati sve agresivnija i opasnija. No, to također znači da će ljudi, htjeli ili ne htjeli, konačno postajati svjesniji okoline u kojoj se nalaze. Totalitaristi najbolje djeluju pod krinkom demokracije. Sada su, ako ništa drugo, istjerani na čistac. Za nastavak borbe bitno je da građani znaju s čime se točno bore – tko su globalisti, a tko progresivci, zašto i kako oni koaliraju i koji su im zajednički ciljevi. Plastično rečeno, važno je razumjeti političke i ideološke sličnosti i razlike između Andreja Plenkovića (globalizma) i Tomislava Tomaševića (progresivizma). Nadamo se da ćemo u tom pojmovnom snalaženju u kompleksnom labirintu zapada nastaviti pomagati ljudima i olakšati im pronalazak pravog puta.

Davanje demokratskog glasa za obranu srži naše civilizacije nužan je prvi korak u toj borbi, ali ne i dovoljan. Globalisti i progresivci, i njihov zajednički ideološki zloduh, od svoje vlasti ne planiraju odustati zbog neke tamo demokracije. Njihovi su ciljevi, naime, puno važniji i hitniji od želje građana. Uvijek im uspijeva iznjedriti neku krizu – neki virus ili neke klimatske promjene – na temelju koje inzistiraju na tome da baš oni moraju ostati na vlasti kako bi nas od nje spasili.

Borba sada postaje brutalnija, agresivnija i bez rukavica, ali barem će tiha masa shvatiti da je u borbi. Time povećavamo svoje šanse za pobjedu. Prva i ključna bitka u toj borbi čeka nas na američkim izborima za nekoliko mjeseci.