Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Pet knjiga za duhovni boj protiv totalitarne dekadencije


Orwellova i Huxleyeva distopija bile su različitih priroda. U svojoj knjizi [1984] George Orwell prikazuje totalitarizam koji se nameće izvana, od strane sveprisutnog i brutalnog režima koji kontrolira svaki aspekt ljudskog života. S druge strane Aldous Huxley u [Vrlom novom svijetu] dočarava totalitarizam koji dolazi iznutra, iz samih ljudi koji su porobljeni vlastitom sljepoćom i ovisnošću o dekadenciji. Dok Orwellov totalitarizam vlada nadzorom, agresijom i nasiljem, Huxleyev se održava suptilnim manipulacijama uma, kroz tehnologiju i adiktivne darove, čineći vanjsku kontrolu suvišnom jer ljudi sami pristaju na svoje porobljavanje. Možemo stoga reći da se Orwell bojao spaljivanja i zabranjivanja nepodobnih knjiga, a Huxley da za zabranama ni neće biti potrebe jer će ljudi zavedeni dekadencijom knjige odbaciti sami.

U svjetlu ovih različitih tipova distopija odlučili smo sastaviti popis preporučenih knjiga koje će osnažiti pojedince u njihovoj borbi protiv zapadanja u danas aktualnu huxleyevsku distopiju - onu stvaranu od strane ideologije progresivizma - u kojoj ljudi sve manje čitaju, a sve više vremena provode u virtualnom svijetu. U našem duhovno nemirnom progresivnom društvu, koje upravo zbog svoje vrijednosne dezorijentiranosti bezglavo hvata tzv. "napredak", čitanje kvalitetnih djela, razmjena ideja s našim precima te udaljavanje od digitalne svakodnevice mogu pomoći u pronalasku vlastitog duhovnog mira. Djela koja nude svjetlo u ovom zbunjenom dobu navodimo u nastavku, a izabrana su po kriteriju relevantnosti u današnjim kulturnim ratovima.

*** Richard Weaver - Ideje imaju posljedice ***
[Ideje imaju posljedice] (1948) američkog filozofa i profesora Richarda Weavera jedno je od temeljnih djela modernog konzervativizma. U ovoj knjizi Weaver analizira kako je suvremeno društvo odbacilo potragu za središtem, odnosno za vječnim vrijednostima istine, ljepote i dobrote. Obranu te trodiobe vrhovnih vrijednosti autor pruža zaranjajući u dijapazon disciplina, od epistemologije preko estetike do kritike masovnog novinarstva. Kritizira se i progresivistička opsjednutost napretkom i tehnološkim razvojem, uz tezu kako je moderno ganjanje napretka, zbog svoje prometejske prirode, u pravilu popraćeno moralnim nazadovanjem.

Centralna teza knjige jest da su ideje koje prevladavaju u društvu presudne za oblikovanje civilizacije. Weaver tvrdi da je zapadna civilizacija izgubila dodir s apsolutnim vrijednostima koje su nekada činile temelj društva, što je dovelo do moralnog relativizma i kulturne dekadencije. Stoga, zagovara renesansu traganja za srži, za trajnim vrijednostima koje se ne mijenjaju ovisno o grešnom duhu vremena.

Weaver u tom smislu naglašava važnost metafizičkih temelja u obnovi društva, vjerujući da samo povratak istinskim univerzalnim vrijednostima može spasiti civilizaciju od propasti. 

*** C. S. Lewis - Ukinuće čovjeka ***
[Ukinuće čovjeka] (1943) britanskog pisca i filozofa C. S. Lewisa bavi se dubokim promjenama u modernom društvu koje prijete samoj srži ljudskosti. Lewis analizira utjecaj suvremenih obrazovnih i filozofskih tendencija koje relativiziraju moralne vrijednosti, naglašavajući kako takav pristup vodi do dehumanizacije i moralnog pada.

Lewis ističe da je odbacivanje objektivnih moralnih vrijednosti opasno jer razara ono što nas čini ljudima. Kritizira suvremeni obrazovni sustav koji, prema njegovom mišljenju, potkopava tradicionalne vrline i unosi relativizam u moralni odgoj. Ovaj proces, kako tvrdi Lewis, vodi do "ukinuća" čovjeka, odnosno do gubitka njegove prave prirode i dostojanstva. 

Kao i Weaver, Lewis se zalaže za povratak univerzalnim vrijednostima i etičkim načelima koje su zajedničke svim velikim kulturnim i religijskim tradicijama. Kako bi se privremeno distancirao od svoje kršćanske pozadine i pridobio širu publiku, u ovom djelu za objektivni moral koristi općenitiji termin "Tao", posuđen iz kineske filozofije. Radi se o iznimno važnom djelu koje može poslužiti kao prvi korak razbijanja progresivnog paradoksalnog relativističko-dogmatičnog idejnog kaveza koji je zarobio mnoge današnje umove. 

*** Tom Holland - Vladavina ***
[Vladavina] (2019) britanskog povjesničara Toma Hollanda detaljno istražuje dubok utjecaj kršćanstva na zapadnu civilizaciju, od njenih početaka u stoljećima prije Krista pa sve do danas - upravo zato što današnje društvo često nepromišljeno zanemaruje ili odbacuje svoje kršćanske korijene. Knjiga iznimno snažno argumentira kako su mnogi od temeljnih moralnih i etičkih principa, koje danas uzimamo zdravo za gotovo, zapravo ukorijenjeni u kršćanskoj tradiciji.

Primjerice, ideali poput ljudskih prava, jednakosti i univerzalne pravde unikatni su proizvodi kršćanskog svjetonazora koji je kroz tisućljeća oblikovao našu civilizaciju. Unatoč sekularizaciji i udaljavanju od vjerskih institucija, ove vrijednosti i dalje prožimaju naše društvo. Holland kroz ovo djelo pokazuje da čak i oni koji odbacuju kršćanstvo često nesvjesno prihvaćaju moralne norme koje proizlaze iz kršćanskog nauka.

U skladu s Chestertonovom tezom koja suvremeno društvo promatra kao skup iskorijenjenih, podivljalih i karikaturiziranih kršćanskih vrlina, Holland ističe da su sadašnja vodeća moralna načela proizašla iz kršćanstva, ali su se protiv njega okrenula, zbog čega gube svoj temelj te postaju izobličene i samoizjedajuće. Zanimljivo je vidjeti i kako Holland raskrinkava neke od velikih laži suvremenog ateističkog zapada, koje su planski gurnute u javnost s ciljem odbacivanja kršćanstva, kao što je laž zvana "Crkva je zbog svoje dogmatičnosti zatvorila Galileja". 

*** Roger Scruton - Seksualna želja: filozofsko istraživanje ***
[Seksualna želja: filozofsko istraživanje] (1986) britanskog konzervativnog filozofa Rogera Scrutona bavi se dubokim i složenim pitanjima vezanim uz ljudsku seksualnost, istražujući je kroz prizmu filozofije, etike i estetike. Scruton proučava seksualnu želju ne samo kao fiziološki fenomen, kako se ona sada često sagledava, već kao integralni dio ljudskog iskustva koji ima moralne, emocionalne i društvene implikacije.

Uvelike korespondirajući s katoličkom teologijom tijela, ali u svom sekulariziranom filozofskom obliku, Scruton tvrdi da je seksualna želja izraz osobne intime i identiteta, a ne samo biološki instinkt. Naglašava da je seksualnost povezana s ljubavlju, poštovanjem i međusobnim priznanjem između partnera, te da ju je stoga dehumanizirajuće promatrati isključivo kroz prizmu objektivizacije i zadovoljavanja tjelesnih potreba.

U svom razmatranju Scruton se suprotstavlja reduktivnim pogledima na seksualnost, kao što su one koje nalazimo u suvremenom pornografskom i hedonističkom pristupu probuđenom kroz seksualnu revoluciju, te zagovara povratak razumijevanju seksualnosti kao duboko osobne, moralne i relacijske pojave koja uključuje cijelo biće - tijelo, um i dušu.

*** C. G. Jung - Neotkriveno jastvo ***
[Neotkriveno jastvo] (1957) švicarskog psihijatra i psihoterapeuta C. G. Junga bavi se istraživanjem dubokih slojeva ljudske psihe, posebice aspekata nesvjesnog koji oblikuju naše ponašanje i samorazumijevanje. Jung prokazuje kako su moderni čovjek i društvo izgubili kontakt s temeljnim duhovnim i arhetipskim stvarnostima, prekidajući tako nit sa svojim precima (ovo je detaljno oprimjereno u Hollandovom djelu), a time i s krucijalnim dijelovima samih sebe.

Jung tvrdi da je proces individuacije, odnosno razvoj cjelovitog i integriranog jastva, ključan za ljudsko zdravlje i dobrobit. Odbacivanje iracionalnih nesvjesnih aspekata našeg bića vodi do psiholoških problema i osjećaja ispraznosti i vrijednosne dezorijentiranosti. Kroz proučavanje snova, mitova i simbola, Jung pokazuje kako možemo ponovno otkriti i integrirati ove zaboravljene dijelove sebe.

Jung se u knjizi osvrće i na krizu modernog društva, gdje racionalizam i materijalizam potiskuju duhovne dimenzije života, što pak s vremenom uzrokuje kompenzatornu eksploziju tih dimenzija u svojim najmračnijim oblicima. Klasičan primjer ovoga jest potiskivanje religije modernog čovjeka, pod lažnom tezom da je on takve "zastarjele" idejne skupove nadišao, što je u Jungovim očima uzrokovalo njegovu kompenzatornu vjeru u parareligijske totalitarne sustave prošlog stoljeća. 
***
Huxley je svojedobno rekao da je "najveće postignuće tiranije uvjeriti svoje žrtve da je njihovo ropstvo zapravo sloboda." Uz pomoć ovih djela sagledajmo kritički sami sebe i svijet koji nas okružuje te se zapitajmo gdje su sve i na koje načine djeluju sile koje nam svoju tiransku proždrljivost teže predstaviti kao slobodu. 

Primjedbe