Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Ako ne znaš šta je bilo

Progresivci nemaju problem s događajima nacionalnog naboja samo zato što ostrašćeno odbacuju ljubav prema domovini kao nešto hvalevrijedno. Uzrok njihovih protesta dublje je prirode.

Svaki takav događaj, na kojemu se okupe deseci tisuća ljudi, dubinski je podsjetnik na prolaznost njihove ideologije. On ih suočava s činjenicom da, koliko god nas svojom društvenom hegemonijom težili raščovječiti i preoblikovati našu civilizaciju na svoju sliku, koliko god se trudili slomiti u nama ono ljudsko - ono što živi svoju vjeru, čuva svoju obitelj i voli svoju domovinu - oni u tome dugoročno ne mogu uspjeti. Većina će na kraju dana uvijek težiti vječnim vrijednostima nauštrb onih prolaznih. Naša urođena čovječnost jednostavno je prežilava da bi bila do kraja iskorijenjena.

To ne znači da progresivna mašinerija neće iza sebe ostaviti more žrtava - gomile ljudi slomljenog duha i nebrojeno urušenih civilizacijskih stupova. No, svaki takt domoljubnih pjesama odzvanja u njihovim ušima kao podsjetnik da njihova destruktivna vizija ima svoj rok trajanja. Čovjeka možeš privremeno otrgnuti od njegovih predaka, od njegove tradicije, čak i od njegovih korijena. Možeš ga lišiti identiteta. Ali tvoje će igrice na koncu biti poražene.

Protiv te urođene ljudskosti ne može nitko, pa ni oni koji niti znaju šta je bilo niti ih je za to briga. Mi znamo. I zauvijek ćemo znati. 

#SapereAude

Primjedbe