Ako ne znaš šta je bilo

Progresivci nemaju problem s događajima nacionalnog naboja samo zato što ostrašćeno odbacuju ljubav prema domovini kao nešto hvalevrijedno. Uzrok njihovih protesta dublje je prirode.

Svaki takav događaj, na kojemu se okupe deseci tisuća ljudi, dubinski je podsjetnik na prolaznost njihove ideologije. On ih suočava s činjenicom da, koliko god nas svojom društvenom hegemonijom težili raščovječiti i preoblikovati našu civilizaciju na svoju sliku, koliko god se trudili slomiti u nama ono ljudsko - ono što živi svoju vjeru, čuva svoju obitelj i voli svoju domovinu - oni u tome dugoročno ne mogu uspjeti. Većina će na kraju dana uvijek težiti vječnim vrijednostima nauštrb onih prolaznih. Naša urođena čovječnost jednostavno je prežilava da bi bila do kraja iskorijenjena.

To ne znači da progresivna mašinerija neće iza sebe ostaviti more žrtava - gomile ljudi slomljenog duha i nebrojeno urušenih civilizacijskih stupova. No, svaki takt domoljubnih pjesama odzvanja u njihovim ušima kao podsjetnik da njihova destruktivna vizija ima svoj rok trajanja. Čovjeka možeš privremeno otrgnuti od njegovih predaka, od njegove tradicije, čak i od njegovih korijena. Možeš ga lišiti identiteta. Ali tvoje će igrice na koncu biti poražene.

Protiv te urođene ljudskosti ne može nitko, pa ni oni koji niti znaju šta je bilo niti ih je za to briga. Mi znamo. I zauvijek ćemo znati. 

#SapereAude