Kršćanske vrijednosti: odgovor ministru

Ministar obrane rekao je da bi se Europa trebala vratiti svojim demokršćanskim korijenima. Problem hrvatske desnice općenito, a pogotovo one lažne, jest to što je nakon desetljeća agresivnih kulturnih pritisaka ljevice zapala u svojevrsni začarani krug jalovosti, u kojemu, umjesto da djeluje, konstantno priča o tome da treba djelovati. Zašto ministar sam ne započne oživljavati vrijednosti koje zagovara? Radi se o predstavniku vlasti, koji bi samim time već danas, kada bi to zaista želio, mogao stati iza svojih riječi. Pa ako kojim slučajem on ne zna što bi mogao napraviti, u tome će mu pomoći Sapere Aude.

Postoje barem četiri poteza kojima bi hrvatska vlast mogla iznimno brzo napraviti kulturne i društvene promjene u smjeru demokršćanstva.

I. Donijeti unutarstranački nalog kojim će se možebitna korupcija članova vladajuće stranke kazniti promptnim izbacivanjem iz iste, kao i raspisivanjem novih izbora ukoliko se pokaže da je korupcija bila udruženoga tipa. Jedino na takve kategoričke načine ta stranka, inače pravomoćno osuđena za korupciju, može sprati ljagu sa sebe te se pokazati kao nešto više od strukture grijeha koja samim svojim postavkama perpetuira korupciju.

II. Izbrisati sve stavke takozvane rodne teorije iz hrvatskih zakona, počevši od Zakona o elektroničkim medijima pa nadalje. Rodna teorija eksplicitno je odbačena od Crkve, uključujući i od mirotvornoga pape Franje, stoga u zemlji kršćanskih temelja za nju ne bi trebalo biti mjesta.

III. Raspisati minuciozno istraživanje djelovanja svih slojeva našega društva tijekom pandemije – od politike, preko medija, do zdravstva i ostalih ustanova. Mnogi pandemijski potezi možda su nepovratno urušili sustav koji smo nekoć nazivali demokracijom, pri čemu je raskrinkana korupcija u hrvatskom zdravstvu samo vrh sante leda puno dublje problematike. Problematizirati treba i cjelokupni tehnocentrični i tehnokratski habitus toga vremena, koji je, nauštrb kršćanskog nauka, čovjeka podredio farmakološkim i birokratsko-tehnološkim sustavima, uvjetujući njegova temeljna prava njihovim prihvaćanjem.

IV. Jasno se ograditi od rastućih pritisaka nelegitimnih globalističkih centara moći, posebno onih iz krugova takozvane Europske unije, koji ne samo da ne poštuju načelo supsidijarnosti i nacionalnoga suvereniteta već također eksplicitno odbacuju kršćansku vjeru. Dakle, umjesto daljnje perfidne rasprodaje naše države na oltaru globalizma i progresivizma, valja izgraditi jasnu nacionalnu viziju utemeljenu na volji naroda i na naravnom zakonu.

Ova četiri poteza mogu se donijeti već sutra, pri čemu protuargument kako to nije politički izvedivo ili mudro odstupa od vrijednosti koje ministar spominje. Velik dio problema modernog doba jest nedostatak poštovanja ne samo ispravnih vrijednosti, već spomenutog naravnog zakona iz kojega te vrijednosti proizlaze, a prema kojemu bi i naše zajednice trebale biti uređene. Naša utilitaristička fiksacija na možebitne posljedice vlastitog djelovanja stoljećima nam skreće fokus s činjenice da su neka djela intrinzično pogrešna (tj. protunaravna) te da nema tih okolnosti u kojima bi ona mogla biti opravdana.

Tko nije u stanju provesti ili barem obećati ovaj minimum pročišćenja raščovječenog i bezbožnog hrvatskog političkog prostora, neka šuti o kršćanskim vrijednostima. One nisu krilatica koju svatko može instrumentalizirati u vlastite svrhe, već smjerokaz prema istinskom spasenju. Kao što smo s vremenom naučili prepoznavati radikalno progresivne aktere u suvremenom svijetu, tako ćemo u skoroj budućnosti morati naučiti prepoznavati one koji se oportunistički koriste kršćanskom i konzervativnom retorikom, ne bi li preko njih nastavljali glodati vlast.

#SapereAude