O totalitarizmu našeg doba

Takozvana Europska komisija savjetuje građane da se pripreme "za novu pandemiju, vojnu invaziju ili prirodnu katastrofu", no istina jest da bi se pojedinci prije svega trebali pripremiti duhovno i intelektualno, za prepoznavanje masovno manipulativne psihosocijalne propagande koju perpetuiraju ovakve amoralne, nelegitimne globalističke institucije.

Upravo su one te koje su dokazano kontinuirano lagale tijekom prethodne pandemije, na koju se sada svesrdno pozivaju. Valja se prisjetiti da je prije samo nekoliko godina teza da je tadašnji virus nastao u laboratoriju bila cenzurirana na gotovo svim društvenim mrežama. Danas pak znamo da je proizašao iz laboratorija financiranog upravo od strane takvih institucija i organizacija.

Svako ovakvo zastrašivanje – bilo ono proratne, ekofanatične ili javnozdravstvene prirode – treba kontekstualizirati u širu problematiku rastućeg novog političkog režima na Zapadu. Riječ je o globalističkom tehnokratskom neototalitarizmu, natopljenom eksperimentalnim progresivnim vrijednostima, koji svoju pravu prirodu krije ispod vela demokracije, tolerancije, inkluzivnosti i ostalih novogovornih floskula ovog pogubljenog doba.

Ovdje se, naravno, ne radi o teoriji zavjere, već o nečemu što su relevantni filozofi i intelektualci odavno najavili. Hannah Arendt, primjerice, u svom kapitalnom djelu Izvori totalitarizma, još sredinom prošloga stoljeća najavljuje pad tadašnjih totalitarizama, no ne i pad totalitarizma kao takvog u ljudskome umu, a posljedično i u našoj civilizaciji. Za razliku od prošlostoljetnih totalitarizama, hijerarhijski uspostavljenih oko jednog agresivnog vođe, Arendt predviđa da će sljedeći takav režim biti izgrađen od bezličnih, dosadnih birokrata. Bit će to, drugim riječima, tiranija bez tiranina – jedan raščovječeni sustav u kojem svi robuju algoritmima i tehnologiji.

Preduvjet ostvarenja takvoga režima jest konstantni strah pojedinca. Potrebno mu je permanentno krizno stanje, jer se tada, inače autentični i promišljeni pojedinci, uslijed straha omasovljuju i postaju slijepo poslušni onome što masa naloži. Štoviše, u trenutku plutajuće anksioznosti, oni svojevoljno zazivaju da se objekt straha realizira, kako bi mogli dobiti jasne i dogmatične upute kako dalje živjeti. Zloglasni svakodnevni nastupi Stožera od prije nekoliko godina upravo su to: podsjetnik pogubljenom narodu da postoje dekreti koje valja bespogovorno slušati kako bi se spasili od ugroze, odnosno prije svega od vlastite duboke dezorijentiranosti.

Ovakva zastrašivanja stoga treba gledati u tom svjetlu: kao samoostvarujuće proročanstvo moći opijenih luđaka (misleći to u tehničkom, a ne uvredljivom smislu), koji svoje potpuno (tj. globalističko i tehnološko) ovladavanje političkim krajobrazom teže realizirati dobro promišljenim uspostavljanjem masovne hipnoze. Sama ova izjava Europske komisije dočarava koliko je pri tome nebitno što je točno predmet hipnoze: virus, rat, klimatske promjene itd. – važno je samo da neka od tih „ugroza“ može biti iskorištena kao klatno stavljeno pred oči ljudi, s ciljem skretanja njihova fokusa s činjenice da malo po malo prestaju biti slobodni ljudi, kako u političkoj tako i u psihološkoj i duhovnoj sferi.

#SapereAude