Veliki stereoptikon u praksi

Hoće li itko od medija odgovarati za sada jasno razotkriveno, netočno i potpuno neutemeljeno zastrašivanje uoči sinoćnjeg koncerta? Hoće li se itko od njih ispričati što su bez povoda i utemeljenja najavljivali ozljede, smrt i opću katastrofu? Vjerojatno ne. Njima, naime, do istine odavno nije stalo. Stalo im je jedino do održavanja privida stvarnosti kroz koji se istina guši, a stvarnost svodi na prostor pogodan za očuvanje nečije partikularne, ideologizirane i potpuno lažne vizije svijeta.

Riječ je o uhodanoj propagandnoj mašineriji koju još uvijek nazivamo medijima, a koju u svojim tekstovima nazivam Velikim stereoptikonom; pojmom koji posuđujem od američkog filozofa Richarda Weavera. Weaver je tim izrazom označavao sustav masovne projekcije stvarnosti, posredovan medijima, korporacijama i političkom moći, čiji je cilj manipulacija percepcijom stvarnog. To je stroj koji projicira lažne slike na zid špilje prividnosti u koju zatvara pojedince, vršeći nad njima masovno manipulativne psihosocijalne eksperimente. 

Ovdje ne govorimo samo o pomanjkanju profesionalizma i pristojnosti, nego o daleko dubljem problemu. Masovnim medijima današnjice u začetku nedostaje vjere u istinu; točnije u ontološku istinu koja nadilazi njihove interese, interese njihovih financijera i interese njihove rigidne ideologije.

Kada bi barem trideset posto jučerašnjih gostiju koncerta kroz ovaj primjer shvatilo da takozvanom Velikom stereoptikonu – toj nečasnoj simbiozi medija, korporacija i politike – naprosto više ne smijemo vjerovati, a još manje bazirati svoje djelovanje na njegovim napucima, to bi već bilo mnogo. Nešto je trulo u našoj civilizaciji i nešto tu trulež sustavno održava na životu. Prisjetimo se da je nedavno to nešto nad nama, ne samo posljednjih tjedana nego pune tri godine, svakodnevno vršilo društveni inženjering, komodificirajući ljudski život njegovom redukcijom na sredstvo zastrašivanja, na način ekvivalentan onome uoči koncerta.

Mi danas ne živimo u društvu pod prijetnjom pandemija, klimatske apokalipse, nacionalizma, netolerancije, vjerskog fanatizma ili sličnih floskula. Živimo u kriznom vremenu post-istine, vremenu u kojem čovjek na poziciji moći bez ustručavanja koristi laž kako bi uplašio svoje sugrađane smrću njihovih najbližih, ne bi li ih tako, nizom induciranih masovnih hipnoza, priveo poslušnosti prema tim istim lažima. Živimo u hipnotičkom, omasovljenom kultu laži.

Ako barem dio jučerašnjih gostiju koncerta, nakon svega što su doživjeli, prestane slijepo vjerovati medijima i njihovim ideološkim saveznicima, to bi samo po sebi predstavljalo povijesnu i revolucionarnu pobjeda koncerta.

#SapereAude