Dan pobjede i nužnost novih pobjeda

Države su jednako krhak fenomen kao i individualne slobode u političkom smislu. Slobodne države su stoga još i krhkije. Hrvatska je prije 30 godina na prolivenoj krvi ostvarila svoju dugoiščekivanu slobodnu državu. S krhkošću slobode i vlastite suverenosti suočili smo se, međutim, ubrzo nakon toga.

Takozvana međunarodna zajednica, koja se u međuvremenu pokazala kao ne mnogo više od velike mašine za održavanje prozirnog liberalnodemokratskog poretka, vršila je pritisak na nas s ciljem rashrvaćivanja naše domovine, odnosno ukalupljivanja Hrvata u prevladavajući globalističko-progresivni sustav. U tom sustavu polako ali sigurno prestajemo biti suveren narod i postajemo tek sistemska komponenta od koje se očekuje poslušnost i uniformnost.

Pod krinkom pluralizma i liberalizma ukinuta je hrvatska valuta, hrvatski jezik deformira se masovnim migracijama i sveprisutnom amerikanizacijom, dok je naš prvenstveni politički autoritet premješten u urede bezlične briselske birokracije. Time su sve tri vrijednosti koje je predsjednik Tuđman obećao prigodom uspostave hrvatske neovisnosti dovedene u izravnu opasnost, odnosno de facto i potpuno dokinute.

Sve nas to podsjeća da, iako je sloboda jednom izborena, ona nije samoodrživa, posebice ne u društvu koje stvarnu slobodu, shvaćenu kao nutarnju disciplinu za djelovanje u skladu s Dobrom, Istinom i Ljepotom, zamjenjuje dekadentnom permisivnošću, ispod koje se krije nova težnja ovladavanja nad čovjekom. Svladani je komunizam danas smijenjen jednim novim režimom distopijske tehnokracije u kojoj Hrvatskom ne vladaju Hrvati, nego globalistički birokrati upitne legitimnosti.

Slobodu dakle moramo nanovo izboriti, a zahvaljujući našim braniteljima to ne moramo činiti na bojištu, već svakodnevnim odlukama odbijanja sudjelovanja u prividnoj, rashrvaćenoj i raščovječenoj stvarnosti koja nam se danas nameće.

Sretan vam Dan pobjede: budimo ponosni i budimo dostojni nužnih novih pobjeda.

#SapereAude