Kolektivna hipnoza progresivizma: Zašto se političko neslaganje prelijeva u fizičko nasilje

Niz nasilja počinjenog od strane pripadnika progresivne ideologije eksplozija je dublje problematike koja već desetljećima postupno raste u svom obujmu. Progresivizam našeg doba naime iznimno je podoban za stvaranje onoga što se u psihološkoj literaturi naziva kolektivnom hipnozom ili masovnom formacijom.

Progresivizam

Progresivizam je ideologija koja radikalno i revolucionarno odbacuje prošlost, polazeći od pretpostavke da grijeh nije sastavni dio ljudske prirode, već teret nametnut od strane društvenih struktura, tradicije i povijesti. Budući da ne priznaje grijeh kao univerzalnu stvarnost ljudskog stanja, progresivizam vjeruje da se temeljni problemi čovječanstva mogu riješiti potpunim prekidom s prošlošću i redefiniranjem moralnih, kulturnih i društvenih normi. On se pritom sastoji i od antropološke redefinicije čovjeka, koji više nije Božje stvorenje s određenim datostima, već svojevrsna tabula rasa koja se može modelirati sukladno neograničenoj volji pojedinca.

Nadalje, iako je velikim dijelom izgrađen na postmodernim idejama dekonstrukcije, koje povijest i dosadašnje ljudske sustave uvjerenja promatraju kao nešto što treba rastočiti i odbaciti, njegov je moralni i epistemološki relativizam nepotpun, utoliko što nakon relativiziranja ili dekonstruiranja onog prošlog ili postojećeg ne primjenjuje konzistentno iste kriterije na vlastita uvjerenja. 

Mehanizam njegova djelovanja stoga često nazivam relativističko-dogmatičnim mehanizmom, koji se, nakon relativizacije, u tom drugom koraku sastoji od nametanja novoosmišljenih dogmi umu koji je sada vrijednosno ispražnjen i pogubljen. Brak kao zajednica muškarca i žene, koji se svojevoljno pred Božjim očima predaju jedan drugome, tako je odbačen kao nešto arhaično i netolerantno, no samo kako bi u sljedećoj fazi svi morali dogmatski prihvatiti nove pseudobračne zajednice. Shodno tome, nakon revolucionara iz prošloga stoljeća koji su zazivali slobodu ponašanja „unutar svoja četiri zida“, njihovi današnji potomci svoje ponašanje nameću svima – po ulicama, po školama i po medijskim naslovnicama.

Iz progresivizma u kolektivnu hipnozu

Važan i neizostavan element progresivizma, koji ponajviše sudjeluje u stvaranju plodnog tla za punokrvnu – progresivnu – kolektivnu hipnozu, jest eksternalizacija grijeha. Sukladno većini ideologija modernog društva, grijeh je u progresivnom umu redefiniran ne kao nešto neizbježno u habitusu svakog čovjeka u njegovom palom stanju, nego kao nešto rezervirano za one Druge. Grijeh potječe iz mraka prošlosti – iz Crkve, iz tradicije, iz nacije, iz obitelji – odnosno iz svega što predstavlja protutežu neograničenom hvatanju napretka. Iz toga slijedi i da su grešnici samo oni koji stoje na putu progresivnim dogmama: oni koji nisu inkluzivni, tolerantni i ne podržavaju stavke pravovjerja novog doba.

Sve to čini progresivni um iznimno neprijateljski nastrojenim prema disidentskim glasovima. Tko odstupa od onoga što ideologija nameće kao put prema ovosvjetovnoj utopiji, stoji na putu napretka, a budući da je napredak na ovome svijetu vrhunaravna vrijednost, on stoji na putu Dobra kao takvog, pa koliko god ono bilo ontološki okljaštreno i općenito nejasno. Netrpeljivost prema različitosti u mišljenju, hiperfokusiranost na vlastitu viziju i agresivnost u obrani iste sve su znakovi kolektivne hipnoze ili masovne formacije. Pojedinci se naime formiraju u hipnotiziranu masu jednom kada se njihove organske međuljudske veze kidaju te se oni povezuju ne više jedan s drugim, već oko danog narativa.

Prijateljstva se tada smjenjuju drugarstvom u otporu, a specifičnost (i opasnost) suvremenog progresivizma jest što se njegova opisana netrpeljivost, manjak organskih odnosa, eksternalizacija zla i hiperfokusiranost na vlastitu kreiranu istinu skrivaju pod krinkom tolerantnosti i permisivnosti. Spomenute Druge, ili nositelje grijeha, tako treba žrtvovati na sličan način kao i u prošlosti, ali sada paradoksalno u ime zaštite zamišljenih ili stvarnih potlačenih skupina. René Girard u tom kontekstu zaključuje kako Sotona u modernom svijetu govori jezikom žrtava, odnosno iskrivljenokršćanskim jezikom u kojem se još uvijek formalno teži evanđeoskoj ideji da posljednji moraju biti prvi, ali lišenoj čvrstih kršćanskih temelja koji su među prvima odbačeni u progresivnom stroju. Na ruševinama kršćanskog milosrđa uzdiže se marcuseovska represivna tolerancija.

Iz kolektivne hipnoze u nasilje

Kolektivna hipnoza prerasta u nasilje kada se progresivni prostor svetosti napuni najagresivnijim sadržajem i kada se taj sadržaj dovoljno dugo propagira kroz mrežu masovnih medija. Agresivnost današnjih progresivaca jasno je zabilježen fenomen, s kojim se oni s tog svjetonazorskog spektra, koji nisu potpuno zapali u hipnozu, naprosto moraju početi suočavati. Prije nekoliko godina gotovo trećina američkih progresivaca zalagala se za oduzimanje djece roditeljima koji nisu primili tada nametani farmakološki pripravak, kreiran od korporacija s dokazanom kriminalnom prošlošću. Više od polovice njih smatralo je da se neposlušni ljudi moraju zatvarati, a znatan dio i da se pogrešne izjave na društvenim mrežama trebaju kažnjavati zatvorom (1). 

Još nedavnija istraživanja pokazuju da preko polovice američke ljevice (koja se prilično točno preklapa s onim što ovdje nazivamo progresivizmom) opravdava ideju atentata na demokratski izabranog predsjednika SAD-a, kao i na njegova donedavnog suradnika Elona Muska (2). Europski progresivci pak svoje težnje provode i u praksi, stoga tisuće građana u Velikoj Britaniji svake godine završe u pritvoru zbog pogrešnih izjava na društvenim mrežama.

Jezive slavodobitne reakcije vidjeli smo i nakon strahotne likvidacije Charlieja Kirka, inače oca dvoje malene djece. Kolektivna hipnoza progresivizma kultivirana je i održavana uz pomoć glavnostrujaških medija, koji uzrokuju da inače kratkotrajne hipnoze traju već godinama, pa i desetljećima, pri čemu se problem koji to stvara ne samo negira već se i projicira na tobožnju agresivnu desnicu, neovisno o tome koliko veze sa stvarnošću takve evaluacije imaju. Štoviše, prema ranije opisanom mehanizmu, agresija mase opravdava se upravo kao jedini put prema gušenju zamišljene agresije onih Drugih, koji se pak ne slučajno danas toliko često uspoređuju sa sekulariziranim đavlom samim, koji u progresivnom umu ima obličje Adolfa Hitlera. 

Kada se netko tko odstupa od nametanog jednoumlja proglasi fašistom, rasistom, homofobom, šovinistom i ostalom plejadom represivno tolerantnih etiketa, ili pak kada mu se naprosto u medijima nalijepe hitlerski brčići, to de facto znači da je on najveće zlo koje današnji čovjek može zamisliti. Suvremeni čovjek više nema jasnu predodžbu toga što zlo jest – u kršćanskim okvirima shvaćeno kao privatio boni ili odsutnost Boga – stoga punokrvno, manihejsko zlo postaje svaki neistomišljenik, to jest svaki ne-progresivac.

***

Iako se predstavlja kao put tolerancije i oslobođenja, progresivizam je u svojoj srži sklon stvaranju zatvorenog sustava dogmi i kolektivne hipnoze. U takvom okruženju dijalog nije moguć, jer je njegov preduvjet Logos, to jest Istina koja nadilazi sugovornike, a kojoj oni kroz dijalog zajednički nastoje pristupiti. Gdje nema prostora za dijalog, neizbježno se stvara prostor za nasilje. Krajnje je vrijeme da se s tim problemom suočimo, a neka nam kao motivacija za isto posluži još jedan krvnički ugašen nedužni život, kojemu je najveći krimen to što je pozivao svoje neistomišljenike na debatu. 

Nije svaki progresivizam kolektivna hipnoza, niti je svaka kolektivna hipnoza progresivna. Svaki svjetonazor može zapasti u takve okvire, no progresivizam suvremenog doba njima je osobito podložan jer nema jasno uspostavljene granice vlastitog djelovanja; grijeh ne sagledava kao stvarnost prisutnu u srcu svakoga čovjeka, nego isključivo kao posljedicu krivih – „nazadnih“ – uvjerenja.

Izvori:

(1) https://www.rasmussenreports.com/public_content/politics/partner_surveys/jan_2022/covid_19_democratic_voters_support_harsh_measures_against_unvaccinated

(2) https://networkcontagion.us/wp-content/uploads/NCRI-Assassination-Culture-Brief.pdf