Pogled izvana: njujorški izbori i Sorošev zagrljaj

Slika novog njujorškog gradonačelnika i Alexa Soroša savršeno simbolički uprizoruje novi politički režim koji se rađa pred našim očima. Gradonačelnik Mamdani, samoprozvani socijalist, spremno se druži s milijarderima iz obitelji Soroš, unatoč tome što u kampanji tvrdi da milijarderima nema mjesta u zdravom – tj. prema njemu, u socijalističkom – društvu. Jasno je da je Mamdanijev socijalizam samo ogrtač kojim se on zaogrće, na isti način kako se neki drugi njegovi suborci zaogrću ogrtačima LGBTIQ-a, ekološkog fanatizma ili pak svih tih ideja zajedno.

Stvarna opasnost ovakvih političara ne proizlazi iz bedževa koje poslušnički nose na svojim odorama, već iz planova njihovih nalogodavaca. Ti planovi uključuju uspostavu novog društveno-političkog uređenja koje spaja najgore elemente socijalizma s najgorim elementima vrijednosno ispražnjenog kapitalizma, smještajući tu začudnu smjesu u širi okvir hipertehnologiziranog panoptikona.

U tom uređenju, između ostalog, privatno vlasništvo pojedinca postaje stvar prošlosti, jer se cjelokupnom globalnom imovinom upravlja iz nekoliko centara moći preko napredne tehnološke i birokratske mreže. Novac prestaje biti sredstvom razmjene i postaje tokenom nadgledanim i upravljanim od strane vladajućih, koji se može dozvoliti ili oduzeti ovisno o poslušnosti pojedinog čovjeka u datom trenutku. Rušenje privatnog vlasništva element je socijalizma, dok je ulaganje u mahniti razvoj tehnologija i suradnja države s tehnokorporacijama element vrijednosno ispražnjenog progresivnog kapitalizma.

Mamdani je u svemu tome sporedan. On će biti jedan od činovnika sveobuhvatne mreže poslušnih, bezličnih birokrata kakvih su zapadne države i institucije u ovom trenutku prepune. Izvjesno je pritom da će mnogi od planiranih distopijskih poteza biti isprobavani upravo u New Yorku, koji je i u pandemiji predstavljao jedan od vodećih eksperimentalnih poligona ondašnjih "mjera".

Ultimativni ideal obitelji Soroš i njima sličnih globalističkih centara moći jest potpuna kontrola, koju sada mogu ostvariti zahvaljujući nikad naprednijim tehnologijama, većinski kreiranim u Silicijskoj dolini, odnosno u njezinim transhumanističkim tehnokorporativnim čvorištima. Za čovjeka u novom režimu globalističkog tehnokratskog totalitarizma nema mjesta, stoga kažemo da transhumanizam današnjice priprema teren za posthumanizam – ili ukinuće čovjeka – budućnosti.

Čovjek će biti sveden na resurs vladajućih ili na algoritmizirani kotačić od kojeg se očekuje krajnja poslušnost i efikasnost. Izlazak iz uspostavljenih uskih okvira značit će promptnu kaznu, bilo gubitkom fiktivnih društvenih bodova, bilo blokadom bankovnih kartica i digitalnih osobnih iskaznica.

Dok se dokazi gomilaju – od digitalnih identiteta u Velikoj Britaniji i Australiji, preko najavljenog ukidanja gotovine u Švedskoj, do nacionalizacije privatne bankovne imovine u Kanadi – glavnostrujaški mediji šute. Njihova šutnja validira ovdje navedena upozorenja.