Provincijalizam modernog progresivizma

Današnji duh vremena često nas zavarava tvrdnjom da su progresivci nositelji građanske svijesti, učenosti i kozmopolitskih vrijednosti. No, u stvarnosti, moderni progresivci predstavljaju najprovincijalniji društveni segment. Njihova uskogrudnost toliko je izražena da su spremni odbaciti sve što je prethodilo njihovim životima, pa koliko god to uzvišeno bilo. 

Štoviše, sama uzvišenost, sama težnja aristokratskim, produhovljenim vrijednostima u njihovim je očima znak isključivosti i nedemokratičnosti. Nema tu poštovanja prema velikim umovima prošlosti, prema onima koji su se žrtvovali za vječne ideje, pa ni prema vječnim idejama kao takvim. Ono Dobro, Istinito i Lijepo razvodnjavaju i smjenjuju onim prolaznim, odnosno onim što je naše doba proglasilo "društveno ispravnim" ili politički korektnim.

Etiketirajući neistomišljenike kao zatucane i nazadne, oni otkrivaju vlastitu ultimativnu zatucanost. Riječ je o pojedincima koji su nesposobni sagledati širu sliku društva i povijesti te koji nemaju razumijevanja ni za specifične okolnosti svojih predaka ni za civilizaciju koja ih je oblikovala. Tu civilizaciju, kao razmažena djeca, nastoje razrušiti u ime mahnitih ideja koje su nastale jučer, a koje su slijepe na sve što i centimetar izlazi iz zagušljivog pomodarskog balona aktualnog duha vremena.

Shakespeare je za njih samo patrijarhalni bijeli muškarac, Aristotel anakroni netolerantni pseudoznanstvenik, a Toma Akvinski predstavnik "mračnog srednjeg vijeka". Takvi ljudi kite se navodnom učenošću jer nisu dovoljno učeni i nemaju adekvatnu discipliniranost duha da bi uopće mogli spoznati vlastitu uskogrudnost i vulgarni provincijalizam. 

Usudite se, dame i gospodo, izaći iz špilje prividnosti svog misaono siromašnog svjetonazorskog zaselka.

#SapereAude