Ideologija (našeg doba) protiv objektivne stvarnosti

Jedna od većih filozofskih rasprava, ona između idealizma i realizma, pokušava utvrditi postoji li objektivna stvarnost neovisna o ljudskom umu. Dok većina ljudi u svakodnevnom životu implicitno djeluje po principima realizma (dakle, svijet promatra kao objektivni entitet kojeg ljudski um interpretira i, prema tome, u njemu djeluje), idealisti su ukazali na to da svaka ljudska radnja, pa i ona koja raspravlja i pokušava utvrditi postojanje objektivnog svijeta, kao preduvjet ima djelovanje ljudskog uma. Drugim riječima, jedina stvarnost koja je ljudskom umu dostupna je ona koju ju je on sam u prvom koraku preradio pa samim time i sukreirao. Prema idealistima, pojam “stvarnosti” kojeg dohvaćamo umom kad o njemu razmišljamo ne predstavlja, stoga, “sirovu” objektivnu stvarnost, već onu koja je prerađena umom, ili drugim riječima, koja je unutar granica uma.

 

Imajući tu skepsu prema objektivnoj stvarnosti idealista na umu, Silvio Vietta tvrdi da društvene i političke ideologije svoje temelje imaju na metafizičkim idejama idealizma (isti korijen riječi idealizam – ideologija nije slučajan). Ideologije funkcioniraju na dogmatičnim temeljima koji onemogućavaju bilo kakvo propitkivanje; one nisu formirane argumentativnim putem u kojem zaključci/stavovi slijede iz premisa, već se stavovi apriorno (parareligijski) zauzmu pa se premise namještaju, najčešće na silu, tako da odgovaraju zauzetim stavovima. Viettova poveznica između idealizma i ideologija je, stoga, jasna; idealizam služi kao opravdanje ideolozima za vjerovanje u ideologiju više nego u objektivnu stvarnost koja ju vrlo često opovrgava.

 

Ideologija našeg doba

Vjerujemo kako će budući udžbenici povijesti ideologiju našeg doba pronaći u onome što danas nazivamo covid ideologijom. Moderna liberalna demokracija ne pamti napade kakve je doživjela na krilima te kreirane histerije oko novog virusa; represija, prijetnje, moralne i fizičke ucjene, sijanje straha, nemogućnost kritike, mistifikacija onih koji znaju više (tzv. stručnjaci), segregacija građana u “naše” i “njihove”, slijepa vjera u nametnuti narativ, ponavljajuće hipnotizirajuće teze – sve su to stavke koje čine ideologiju ideologijom. Stav covid ideologa je apriorno zauzet postavljanjem lažnog izbora između cijepljenja/epidemioloških mjera i odgovornosti za smrti ljudi, a argumenti koji bi taj stav potvrdili na silu se naknadno izvlače ili ih uopće nema već se umjesto njih koriste moralne batine (termini “ubojice staraca”, “sebični antivakseri”, i sl). Dokazi su tomu sveprisutni; od činjenice da nitko od tzv. stručnjaka, koji maltretiraju građane apokaliptičnim scenarijima i nebuloznim prognozama, nije napravio nijednu jedinu analizu od početka pandemije, preko toga da od vlasti (stožera) koja donosi odluke ne dobivamo nikakav racionalan kriterij kojim se odluke donose, do toga da ljudi kojima je praćenje pandemije u opisu svakodnevnog posla – HZJZ – konstantno kasne s pandemijskim izvješćima, a kada ih konačno objave, izgledaju kao da ih je radila osoba koja je prvi put sjela za kompjutor (i kojoj je hrvatski strani jezik). “Vjerujmo znanosti” kažu naši “stručnjaci” ilustrirajući tim oksimoronom parareligijsku/dogmatičnu/ideološku srž svog djelovanja.

 

Sukob ideologije i objektivne stvarnosti

Vrativši se na raniji spomenuti idealizam (kojeg Vietta pronalazi u temeljima ideologija), valja istražiti kako se covid ideologija nosila sa sudarima sa stvarnošću. Za to ćemo, zbog limitiranja dužine teksta nasuprot ogromnoj količini informacija koje bismo mogli navesti, staviti na stranu sve one “sitnice” kroz posljednje dvije godine koje su opovrgavale covid ideologe, te se fokusirati na par najjačih prodora stvarnosti u ideologiju. 

 

Prvi je došao prilikom petrinjskog potresa kada su nelogične potvrde za međužupanijska putovanja implicitno ukinute kada su se građani sjatili pomoći Petrinji. Vrijeme je to, dakle, kada se za izlazak iz grada morala tražiti dozvola od birokratske mašinerije jer je ideologija tako nalagala, ali kada je stvarna životna opasnost došla u sukob s ideologijom, vlada je potpuno logično stavila ideologiju na stranu. 

 

Drugi je došao nedavnije s početkom rata u Ukrajini gdje na dobrih 3 tjedna praktički slovo nije bilo napisano o virusu koji stvara “zadahe smrti” po splitskim bolnicama, kako je svojedobno rekao jedan od covid pajaca praktičnog imena, Ivo Ivić. O sumnjivosti tajminga između NATO-ovog/američkog sve glasnijeg pričanja o ukrajinskom ulasku u NATO (za što su dokazano znali da je ruska “crvena linija”, odnosno da će najvjerojatnije dovesti do rata) i očite degradacije snage covid ideologije, koja je najviše bila manifestirana kanadskim prosvjedima, pisali smo u tekstu [https://www.facebook.com/102265812353505/posts/129170109663075/] pa ćemo se ovdje zadržati na temi covida, iako upravo tim sumnjivim tajmingom dovodimo u pitanje jesu li ova dva široko-društvena problema uistinu u potpunosti nepovezana. U svakom slučaju, došao je rat te se o covidu zašutilo, a na domaćem terenu pokvarena je hrvatska vlast iskoristila tu šutnju da ispod radara ukine antidemokratske i štetne covid potvrde radi kojih je nedavno 80 000 ljudi izašlo na ulice. 

 

Treći primjer došao je prošli tjedan te ne prikazuje, kao prethodna dva, stavljanje ideologije na stranu, već klasično ideološko guranje glave u pijesak na objektivnu stvarnost; naime, kako je ponovno ukazao Nenad Bakić koji nastavlja sa svojim maestralnim prokazivanjem svinjarija covid ideologa, HZJZ-ovo (standardno zakašnjelo i polupismeno) izvješće navodi kako većina hospitalizacija u RH trenutno čine cijepljene osobe. Očekivano, mainstream mašinerija o tome nije napisala ni slova, ali je zato jedna od najtvrđih covid ideologinja, Goranka Jureško, isti taj dan napisala članak pod naslovom "Putinovi obožavatelji iz antivakserske sekte samo su se s korone prebacili na rat u Ukrajini". Umjesto da pokuša dati nekakav racionalan spas svoje pucajuće ideologije koja je ovim izvješćem izgubila i taj jedan jedini “argument” da mjere/cijepljenje štite od težeg oblika covida, ona nastavlja sa svojim nebuloznim ideološkim trabunjanjem napunjenim mržnjom. 

***

Idealiste su činili neki od najvećih povijesnih filozofa (Platon, Kant, Berkeley,…) koji su ponudili iznimno snažne argumente u korist svoje filozofije te preusmjerili tijek povijesti filozofije, ali iz povijesnog pregleda ostaje jasno kako se njihova filozofija zloupotrebljavala u kreiranju parareligijskih ideologija koje svoje dogme i idole, odbacujući objektivnu stvarnost, postavljaju kao temelj ljudske egzistencije. Covid ideologija ideologija je našeg doba. Praktični primjeri zbog kojih su ideolozi svoju ideologiju više puta stavljali na stranu prokazuju lažnost dileme “poslušnost ideologiji ili odgovornost za smrti” u koju nas stavljaju. Dapače, slijedeći njihovu logiku, upravo su oni odgovorni za covid smrti od početka rata u Ukrajini budući da od tada ništa nisu napisali ni o mjerama ni o covidu. 

 

Što drugo zaključiti iz činjenice da se “pandemijske mjere”, koje se u jednom trenutku opisuju praktički kao pitanje opstanka čovječanstva, stavljaju na stranu kad god se neka stvarna kriza ispolji, osim da one same stoje u sukobu sa stvarnošću, odnosno da se radi isključivo o ideološkim potezima? Ako su covid potvrde bile pitanje života ili smrti, pa se time opravdavalo to što su njima oduzete temeljne individualne slobode, zašto ista mašinerija koja se zalagala za njih nije ni riječ rekla kada su se one ukinule? Zato što su dobili novu direktivu, odnosno zato što globalističkoj agendi u ovom trenutku više odgovara da se piše o nečemu drugome. To drugo (i.e., radikalizacija rusko-ukrajinskog sukoba propagandističkim tekstovima, cenzurama i sl. umjesto smirivanja tenzija) je, naravno, također pitanje života i smrti pa bi bilo najbolje da i sada budemo poslušni prema establišmentu kako bi izbjegli etikete “ubojice”, “ravnozemljaša”, “antivaksera”, i sl. Tko je rekao da je paljenje vještica stvar prošlosti…