Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Zli dedaci su zauzeti novim samitom

Prije koji dan održan je NATO summit u Madridu. Kako to obično biva na takvim okupljanjima birokrata, pričalo se puno, a rečeno nije gotovo ništa (vrijedno spomena), osim eventualno dvije stvari.


Prva jest da će Švedska i Finska biti primljene u NATO nakon što je, mainstream medijskim rječnikom, "Turska popustila", što prevedeno u termine onoga što se uistinu dogodilo znači da su Turskoj ispunjeni doslovce svi njeni zahtjevi, jedan od kojih uključuje i iznimno etički upitan pristanak na "izručenje" Erdoganovih oporbenih političara, koje je on ranije proglasio teroristima, a koji su do sada bili u azilu u Švedskoj i Finskoj.


Još jednom je to indikativno kako su termini "ljudskih prava", "demokracije" i sl. mainstreamu, te globalističkim birokratima koji trenutni mainstream kroje, samo sredstvo za postizanje ciljeva, o kojem mogu proizvoljno zvoniti na sva zvona, prešutiti ih i slamati na najpokvareniji način. Samoprozvane perjanice ljudskih prava, Finska i Švedska, će, dakle, poslati političare pod azilom na milost i nemilost poludemokratskom vođi, a mainstream na to nije ni trepnuo jer bi se to kosilo s njihovom trenutnom agendom.


Druga stvar vrijedna spominjanja jest tragična činjenica da se o smirivanju situacije preko diplomatskih pregovora ili nekakvog drugog oblika dijaloga sa suprotstavljenom stranom nije rekla ni riječ. Da je NATO uistinu treća strana u sukobu, a ne netko tko preko druge zemlje pokušava ostvariti svoje geopolitičke interese (ili točnije, interese američkog establišmenta), njegova bi uloga trebala biti inzistiranje na smirivanju "usijanih glava". Od njih, pak, kontinuirano dobivamo upravo suprotno, odnosno ciljano produbljivanje ratne spirale, što potencira opasnost za cijeli svijet.


Neke se situacije najbolje mogu opisati kroz umjetnički prizvuk, pa ćemo i mi zaključak o trenutnom djelovanju NATO-a prepustiti Balaševićevim stihovima;


"Loša vest, pa još sve puta šest, ola-la, prepotentni su sretni.

Vidim ja: bolje rat nego rad.

Ja spomenicu ne bi, i eto ti ga sad. 

... 

Zli dedaci su zauzeti novim samitom.

U, podigli su nosine, sav svet popalili.

A drugi organ ne bi digli ni dinamitom,

jer svoj su zadnji metak odavno opalili."




Primjedbe