Objavio/la

Javni upit Igoru Rudanu

Igor Rudan bio je početkom 2020. godine jedan u nizu hrvatskih znanstvenika koji su – potpuno logično za tadašnju situaciju – upozoravali da se oko pandemije ne smije paničariti [1][2]. Kažemo potpuno logično, ne zato što su tadašnji umirujući „matematički izračuni“ bili točni (Štagljarova matematika iz gornjeg linka posebno je komična), već zato što je u takvim situacijama jedna od ključnih stvari ostati koliko-toliko racionalan kako bi se izbjegle nepotrebne greške, brzanje u zaključcima, „tunelski pogled“ (tj. zanemarivanje neplaniranih posljedica vlastitog djelovanja) i sl. Ili, Chestertonovim riječima: da se ne bi srušila neka ograda čiji razlog postavljanja smo kao društvo zaboravili.

U tom kontekstu, Rudan 27. veljače 2020. navodi kako se „ne događa apsolutno ništa što znanost već nije mogla očekivati i predvidjeti; već smo imali šest koronavirusa u ljudskoj populaciji, ovo je sad sedmi“, te da je „panika potpuno pretjerana“ [3].

Valja još napomenuti kako je ovaj nastup – osim poruka umirivanja panike – također bio ispunjen izjavama bez sadržajnog značenja. Primjerice: „što se tiče mutacije, rekao je da bi virus mogao mutirati u dva smjera: da simptomi postanu jači, ali postoji mogućnost i da postanu slabiji“. Postoji li neki treći smjer u kojem se virus može mijenjati? Ne podrazumijeva li svaka promjena ili povećanje ili smanjenje? Ako da, zašto se takvom beznačajnom izjavom puni javni prostor?

U tom trenutku, naravno, to još nije ozbiljan problem, ali preslaba reakcija na takve isprazne izjave u startu omogućila je da one kroz sljedeće dvije godine postanu standardan folklor „stručnjaka“.

U tekstu na svom Facebook profilu, gospodin kaže sljedeće:
„Kad god se vratim u Hrvatsku u kraće ili dulje posjete, prijatelji me znaju duhovito upozoriti: ‘Igore, ovdje u Hrvatskoj ti oprez nije dovoljan. Potrebna je paranoja!’. Ako je to i istina, bojim se da su neki ljudi takav način razmišljanja počeli primjenjivati i na novonastalu situaciju s koronavirusom. Želio bih reći da je u ovom slučaju oprez ipak sasvim dovoljan, ali paranoja doista nije potrebna.“

Kulminaciju „smirenog Rudana“ gledamo 1. ožujka 2020. [4]. Postavlja se, stoga, pitanje: u kojem se točno trenutku Rudanov govor transformirao iz "opreza kao kad sjedate u auto" u zloglasni „svi u kuće odmah sada”?

Ta prijelomna objava [5] objavljena je 21. ožujka 2020., dakle manje od tri tjedna nakon svih gore navedenih umirujućih nastupa. Tom objavom Igor Rudan označio je početak svoga oštromjeraštva, a rezon kojim je opravdao tu promjenu teško se može opisati drukčije nego kao tragikomičan:

„DAN 0 = 1 ZARAŽENI = 0 BOLESNIH
DAN 7 = 10 ZARAŽENIH…
DAN 49 = 10,000,000 ZARAŽENIH = 1,000,000 BOLESNIH“

Dakle, ne samo da je korištena komična matematika, već je manipulativno uključeno i vrijeme kada se sam Rudan borio protiv panike, što pokazuje da ne postoji nijedan racionalan zaključak koji je mogao u međuvremenu saznati, a koji bi opravdao ovako radikalnu promjenu stava (ako postoji – neka ga navede).

Da porast zaraženih znači i porast bolesnih, gospodin je morao znati i u ranijim intervjuima. Tada o tome nije govorio ovako. Novinari – kada bi još postojali – tada su ga morali upitati nije li, slijedeći vlastitu logiku, upravo on doprinio porastu zaraženih jer je od nultog do otprilike 20. dana kontinuirano smirivao paniku dok su brojevi rasli. Pa, gospodine Rudan: što se dogodilo taj 21. dan da je vaša panika eksplodirala?

Po čijem uzoru je Rudan zagovarao „strože mjere“ u Hrvatskoj [6] – naravno, bez ikakvog smislenog izračuna, modela ili analize – saznajemo iz njegove sljedeće kolumne.

Naime, u tekstu [7] Rudan analizira kineski pristup pandemiji. Prva tragična stvar, koja upućuje na manjak temeljne upućenosti u društvene znanosti, jest to što se nigdje ne spominje da se radi o jednopartijskoj totalitarističkoj državi, koja između ostalog ima i logore za dio svojih građana [8]. Ako se takva država koristi kao uzor, minimum intelektualne i etičke odgovornosti je barem napomenuti o kakvoj se državi radi.

U nastavku Rudan navodi kineske pandemijske mjere, među kojima se nalazi i „poneki savjet za nas“:

„Kinezi su organizirali tisuće malih epidemioloških timova koji su se javljali na dojave i išli po stanovima, mjerili temperaturu i testirali ljude.“

Naravno, Kinezi nisu stali na tome. Nakon testiranja, nasilno su odvlačili ljude [9], zavarivali izlaze iz stanova [10], oglušivali se na vapaje očajnih građana bez hrane i lijekova [11]. Da ovo nije rezultat neinformiranosti, već barem implicitne potpore režimu, vidljivo je iz sljedećih rečenica:

„Već 6. veljače donijeli su na snagu Zakon o kažnjavanju kriminalnih radnji. Svaki zaraženi kome je određena karantena, a namjerno je prekrši, kaznio bi se kaznom ‘između 10 godina zatvora i smrtne kazne’ (...).“

Rudan navodi da je ta karantena pokazala da se virus može efikasno suzbiti. Dakle, hvali se model u kojem zaražena osoba može biti osuđena na smrt jer je „doprinijela“ širenju zaraze. A jedini „problem“ koji Rudan vidi u svemu tome je da bi takve mjere na Zapadu možda „utjecale na ekonomiju“ i da bi ljudi „ostali bez posla“.

Tekst završava u maniri proroka [12], koristeći već prepoznatljivu moralnu ucjenu:

„Zapad sada odlučuje: hoće li COVID-19 suzbiti disciplinom i strogom karantenom, kao Kinezi, ili će ga pretvoriti u puzajuću epidemiju.“

Ne samo da se tu ne osuđuje kineski totalitarizam, već se isti uzima kao model. Uz to, prognoza je bila faktički netočna, jer Kina virus nije „pobijedila“, već se 2022. ponovno suočila s očajem, zatvaranjima, protestima i cenzurom [13].

ZAKLJUČNA PITANJA IGORU RUDANU

(I) Stojite li i dalje, nakon što su poznate brojne strahote kineskog režima, iza svoje teze da je kinesko nošenje s pandemijom bilo „humano“?

(II) Što je nagnalo promjenu vaših stavova između 27.2. i 21.3.2020.? Kako je „oprez bez paranoje“ postao zagovaranje karantena i represije?

(III) Jeste li vi osobno, ili poslovni subjekti s kojima ste povezani, ostvarili profit tijekom pandemije covida? (Smatramo da to nije „privatna stvar“, jer ste kao javna osoba aktivno oblikovali živote građana.)

(IV) Smatrate li da ste u svojim tumačenjima pandemije napravili greške? Ako da – zašto se ni za jednu niste ispričali?

(V) Zašto ste se bez riječi povukli iz hrvatske javnosti unatoč tome što ste bili jedna od najutjecajnijih osoba u pandemiji?

Izvori

Primjedbe

  1. Luka Goleš Babić 11. kolovoza 2022. u 05:56

    Jedan od naših čitatelja (Tonci Peric) prenio je današnji javni upit (https://www.facebook.com/102265812353505/posts/167147799198639/) gospodinu Rudanu, nakon čega je gospodin onemogućio daljnje komentiranje na svom profilu, a našeg je čitatelja, naravno, blokirao. G. Rudan je i ranije djelomično limitirao tko mu može komentirati statuse - dakle, već je dugo zatvoren u svoju eko-komoru (sve to paralelno s time što se naziva znanstvenikom, a temelj znanosti je mogućnost opovrgavanja teorija), a sada ju je očito odlučio još čvršće zatvoriti.

    Poručujemo, stoga, ovim putem njemu, i svim ostalim bivšim i budućim javnim osobama kojima postavljamo javne upite, da se nemaju razloga bojati Sapere Aude. Mi smo, kako nam i stoji u opisu stranice, ovdje samo kako bismo postavljali ona nepostavljena pitanja, odnosno udarali na dogme kako bismo ih prokazali kao šuplje.

    Drugim riječima, oni koji su spremni racionalno i otvoreno argumentirati svoje stavove, koji se ne zatvaraju u tzv. positive feedback loops, te time svoje stavove transformiraju u dogme, nemaju nas se razloga bojati, a pogotovo ne na toj razini da "ugledni znanstvenici" mijenjaju svoje postavke FB profila zbog nas. 🤡

    P.S. Čini se kako u zadnje vrijeme imamo smanjen reach, pa molimo da podijelite današnji javni upit, kako netko zbog cenzure ne bi ostao zakinut za pitanja koja su odavno trebala biti javno postavljena.
    #SapereAude

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar