Raskrinkavanje ukrajinske krize
Dok američka vanjska politika svojim destruktivnim djelovanjem (ie nepotrebnom mogućom provokacijom Kine: https://www.nytimes.com/2022/07/31/world/asia/pelosi-taiwan-china.html) ponovno stvara preduvjete za potencijalni oružani sukob, ovoga puta svjetskih razmjera, osvrnut ćemo se još jednom na trenutno aktivni rusko-ukrajinski sukob, odnosno na njegove slično (ciljano) stvorene preduvjete, te pokušati zaključiti kome je, ako ikome, ovakvo stanje bilo u interesu.
1990. je godina. Američki državni tajnik James Baker i ruski predsjednik
Mikhail Gorbachov održavaju diplomatske razgovore o budućnosti Europe -
točnije, tada podijeljene Njemačke. Baker tada izgovara poznatu rečenicu
"prepustite nam istočnu Njemačku i NATO se neće pomicati više ni inča
prema istoku".
2008. je godina. Trenutni direktor CIA, William Burns, u svojoj knjizi
objavljuje kako je ukrajinski ulazak u NATO "ruska crvena linija"
koja zasigurno dovodi do rata s Rusijom
(https://nonzero.substack.com/p/why-biden-didnt-negotiate-seriously?utm_source=url&fbclid=IwAR2iX_skx4hlHGo8FweAL0M6eIn-aNdFiR0goqp0_KTKfZsFEPK0K3NZQ9E).
(Ovo je, dakle, napisano nakon što se NATO, usprkos obećanju, proširio na još
14 istočno-europskih država.)
2014. je godina. Na vlasti u Ukrajini je demokratski izabrani
predsjednik Yanukovich. Američka vanjska politika počinje financirati i
podržavati (kreirati?) prosvjede protiv trenutne proruske ukrajinske vlasti, iz
čega se rađa Majdanski puč kojim se svrgava trenutna vlast i instalirava ona
predvođena Petrom Porošenkom. Američka je uloga u svemu tome, koliko god
današnji mainstream o tome šutio, krucijalna, a iščitavamo ju iz niza
javno dostupnih dokaza;
(I) Iz objelodanjenog telefonskog razgovora Victorije Nuland i ostalih američkih dužnosnika oko toga tko će preuzeti vlast u Ukrajini (da nije tragičan, razgovor bi bio podosta komičan jer je nevjerojatno kakvim tonom Amerikanci pričaju o transferiranju političke moću u drugoj neovisnoj državi; primjerice, Nuland u jednom trenutku kaže "fuck the EU" zbog birokratske sporosti Europske Unije u podržavanju američke vizije): https://www.bbc.com/news/world-europe-26079957. Inače, Yatsenyuk kojeg je Nuland navodila kao osobu koja mora preuzeti vlast je vlast i preuzeo mjesec dana nakon tog razgovora kada je puč započeo.
(II) Iz javno priznate činjenice da je Amerika uložila 5 milijardi
dolara u Ukrajinu - oko ovoga se vode rasprave jer jedna strana tvrdi da su
novci većinski uloženi u Majdanski puč, a Amerikanci se opravdavaju tvrdeći da
su uloženi u "razvijanje ukrajinske demokracije". O američkom
"širenju demokracije" smo desetljećima učili kroz njihovo
djelovanje na Bliskom Istoku, a uz to ostaje nejasno kakva je to demokracija u
kojoj strana država preko telefona bira tko će sljedeći preuzeti vlast i u
kojoj američki dužnosnici obećavaju milijardu dolara ukoliko se na čelne
funkcije postavljaju njima podobni ljudi (https://neiuindependent.org/17368/news/billion-dollar-deal-between-president-biden-and-former-ukranian-president-poroshenko/). Valja još
napomenuti kako je Bidenov sin Hunter Biden indikativno postao direktor
ukrajinske plinske tvrtke Burisma Holdings tik nakon ukrajinskog puča.
(III) Iz aktivnog djelovanja i podržavanja ukrajinskih prosvjeda od
visokopozicioraniranih američkih dužnosnika:
https://www.channel4.com/news/ukraine-mccain-far-right-svoboda-anti-semitic-protests?fbclid=IwAR0diNYxrz-EqHzHee9pQJdrWnAA3Sl6XmWJj9WwoGD6GwETD7fy28N7-H4,
https://www.aljazeera.com/news/2014/11/21/biden-visits-ukraine-on-maidan-anniversary,
https://euobserver.com/tickers/122437, https://www.theguardian.com/world/2013/dec/15/john-mccain-ukraine-protests-support-just-cause?fbclid=IwAR0F0dfEd1rinwJAzHc3wL_xuiGypEOdaJmnOyGV5kQUbUunaCfzkWW4WEQ, https://moderndiplomacy.eu/2018/06/04/how-and-why-the-u-s-government-perpetrated-the-2014-coup-in-ukraine/.
2021. je godina. Nakon ruske aneksije Krima te posljedičnog potpisivanja
mirovnog Minskog sporazuma 2014., na vlasti je Vladimir Zelensky. Od svog
stupanja na vlast Zelensky je više puta zatražio da Ukrajina bude primljena u
NATO (https://twitter.com/ZelenskyyUa/status/1404512788966514689, https://kyivindependent.com/national/zelensky-in-munich-demands-security-guarantees-calls-for-preemptive-sanctions-against-russia, https://www.reuters.com/world/europe/ukrainian-president-zelenskiy-holding-talks-with-biden-adviser-says-2021-12-09/), te implicirao da
Ukrajina razmišlja o nuklearnom naoružavaju (https://twitter.com/kyivindependent/status/1495078648868655111). Paralelno s time,
američki establišment povećava slanje vojnih i financijskih
sredstava Ukrajini (https://www.npr.org/2022/01/22/1075064514/ukraine-lethal-aid-us-russia?t=1650895969787&t=1659350647289, https://www.npr.org/2022/01/19/1074020018/the-u-s-will-provide-200-million-in-military-aid-to-ukraine-amid-crisis), te izbjegava
negirati da će Ukrajina biti primljena u NATO (https://www.nbcnews.com/politics/politics-news/biden-says-it-remains-be-seen-if-ukraine-will-be-n1270807). (O američkim
odbijanjima diplomatskih razgovora s Rusijom oko legitimnog ruskog protivljenja
NATO-vog oružja na njihovoj granici smo pisali u: https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/02/rusko-ukrajinska-kriza-i-americko.html).
Slijedeći gore navedene točke po godinama, zaključujemo da je američki establišment prekršio dano obećanje o limitiranom širenju NATO-a (danas negiraju da su to obećanje dali, ali najbolji prikaz te situacije nespretno je dala bivša američka dužnosnica kada joj se omaklo da 90-ih Amerikanci nisu mislili ni da će NATO doći do Poljske i Mađarske, a kamoli Ukrajine: https://www.cfr.org/event/us-national-security-seen-three-former-national-security-advisors), zaključujemo da SAD (kao i Rusija) od 90-ih igra aktivnu ulogu u Ukrajini, da su direktno sudjelovali u instaliravanju sebi podobne ukrajinske vlasti, što je kataliziralo kasnije nasilne događaje od 2014. naovamo, da su slali svoje oružje, ljude i novce Ukrajini puno prije nego što je Rusija kročila nogom u Ukrajinu - čime su prekršili vojno pravilo MAD jer je NATO-vo oružje bilo na dostupnoj zračnoj udaljenosti Moskvi (jasno je kako je Amerika reagirala u sličnoj situaciji: https://history.state.gov/milestones/1961-1968/cuban-missile-crisis) - da su njihovi dužnosnici točno znali što će ukrajinsko koketiranje s NATO-om uzrokovati, a da pritom isto nisu negirali, niti su prihvatili diplomatske razgovore s Rusijom kojima bi eventualno razriješili dio njihovih briga, niti su na ikoji način pripremili ukrajinske civile za ono što neizbježno slijedi. Zaključujemo, stoga, i da je vrlo vjerojatno cilj od početka bio stvaranje plodnog tla (preko leđa ukrajinskih civila) za ekonomske sankcije Rusiji.
Cui bono? Kome je u interesu prolongiranje trenutne mučne situacije? Generiranje američkog ratnog stroja, destabilizacija suprotstavljene velesile, dovođenje poslušničke Europe u red (https://www.bloomberg.com/news/articles/2022-05-15/euro-is-sliding-toward-dollar-parity-for-first-time-in-20-years), ostvarivanje strateške prednosti na iznimno važnom području Ukrajine (ie dovođenje svog oružja na granicu s Rusijom), skretanje pozornosti s nebrojenih covid grijeha, resetiranje uništene ekonomije (https://www.youtube.com/watch?v=bHYpfTs9tqI), itd.
Zaključite sami.
Primjedbe
Objavi komentar