Milost prema krivima je okrutnost prema nevinima

U svom jučerašnjem članku u Atlanticu (https://www.theatlantic.com/ideas/archive/2022/10/covid-response-forgiveness/671879/) Emily Oster pisala je o nužnosti oprosta suprostavljenoj strani u covid priči, koristeći novost virusa i nemogućnost mnogih da se snađu u takvoj nezapamćenoj situaciji kao opravdanje za mnoge pogreške u procjeni, neke od kojih su uključivale, kao što je većina čitatelja ovog teksta vjerojatno doživjela iz prve ruke, i agresivno nametanje svojevoljno procijenjenih "ispravnih" stajališta. Ponuđena argumentacija za takvu tezu "pandemijske amnestije" ponajviše se poziva na tradicionalna učenja o nužnosti oprosta kao preduvjetu prekida spirale mržnje i netrpeljivosti, no znajući kroz kakav destruktivan teatar apsurda smo prolazili (ispravak: prolazimo) kroz prethodne tri godine, u glavi nam odzvanja i jedna od čuvenih izjava Adama Smitha, pa se pitamo; je li u slučaju covida milost prema krivcima okrutnost prema nevinima?

Lekcije o važnosti oprosta bezvremenske su u našoj kulturi. Temeljno učenje zapadne civilizacije navodi okretanje drugog obraza i opraštanje najgorima kao nužne korake prema duhovnoj smirenosti i čistoći. Uistinu, tko bi se nakon imalo dubljeg promišljanja okuražio baciti prvi kamen na poznati Isusov poziv (zbog čega bi u toj svojoj megalomanskoj vjeri u vlastitu bezgrešnost ustvari iskazao jedan od najvećih grijeha - ponos)?

Ipak, prije početka razbacivanja milosrđem treba znati što sve milosrđe podrazumijeva. Milosrđe uvijek ide od jačeg prema slabijem. Preduvjet milosrđa je pokajanje. Preduvjet pokajanja je shvaćanje i priznanje grijeha.

Da bi mogli početi govoriti o amnestiji covid grijeha, prvo moramo jasno artikulirati o kojim grijesima pričamo; usprkos tome što će se većina nas ovdje složiti da je ono što doživljavamo kroz posljedne tri godine, od uvođenja lockdownova bez smislene analize i objašnjenja njihove funkcionalnosti preko segregacijskih i dehumanizirajućih antidemokratskih covid potvrda do grotesktne propagandističke kampanje cijepljenja bez obaziranja na potencijalne nuspojave, dob, zdravstveno stanje, itd., u modernoj demokraciji nezapamćen udarac na temeljna demokratska prava pojedinaca, mainstream ne samo da još uvijek na covid priču gleda kao na legitimnu i opravdivu "borbu s virusom", već nas mnogi i dalje tom "borbom" šopaju: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/korone-se-jos-nismo-rijesili-a-na-vrata-nam-vec-kuca-gripa-u-cijeloj-hrvatskoj-se-u-jednom-danu-protiv-covid-a-cijepio-jedan-covjek-1237220. 

Igor Rudan, jedan od pionira zagovaranja uvođenja lockdowna u RH, ne samo da se nikada nije ispričao za to što je javno hvalio totalitarni komunistički kineski režim, čije je "covid mjere", koje uključuju smrtnu kaznu kao kaznu za "širenje virusa", zazivao u RH, masivno radikalizirajući granice diskusije o covidu (https://www.vecernji.hr/vijesti/igor-rudan-prvi-put-donosi-sve-mjere-kojim-su-kinezi-pobijedili-koronavirus-svakako-ih-procitajte-1386663, https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/08/javni-upit-igoru-rudanu.html), već ga nitko od medija nikada o toj temi kasnije nije priupitao. Saša Ceci (https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/07/javni-upit-sasi-ceciju.html) i Luka Čičin Šain su, pak, prije koji dan imali javno izlaganje pod nazivom "skeptici u pubu", iako sa skepticima imaju veze kao HDZ s političkim poštenjem; sjećamo se, između ostalog, poznate Cecijeve mantre "brate, ne pitaj zašto već se samo cijepi", u svojoj klasičnoj pseudoznanstvenoj maniri. Saša Srića je, čini se, prepoznao da covid priča ide prema svome kraju, pa je prestao puniti javni prostor svojim likom i djelom (https://infodemija.org/sasa-srica/?doing_wp_cron=1667324600.8564920425415039062500), a nedavno je čak (naravno, bez smislenog rezona i objašnjenja) za 180 stupnjeva promijenio svoj narativ: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/srica-za-mlade-i-zdrave-cijepljenje-trenutno-nije-preporucljivo-foto-20220924. 

Jasno je iz toga svega, ali i iz običnog petominutnog pregleda mainstream vijesti, da covid akteri nisu ni blizu artikuliranja, a kamoli kajanja za svoje djelovanje niti je mainstream promijenio svoje sulude nametnute okvire rasprave oko covida, bez čijeg razbijanja i uspostave potpuno novog narativa pomak prema ičemu što liči na "pomirbu" nije moguć. Nadalje, još smo uvijek daleko od toga da covid aktere možemo smatrati onim slabijima. Iako su govorili i radili neoprostive i gnjusne stvari; https://www.vecernji.hr/vijesti/igor-rudan-prvi-put-donosi-sve-mjere-kojim-su-kinezi-pobijedili-koronavirus-svakako-ih-procitajte-1386663, https://n1info.hr/vijesti/sasa-ceci-cjepiva-su-sigurna-koliko-i-pijenje-vode/, https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/macron-izvan-kontrole-zelim-raspi-iti-necijepljene-to-mi-je-strategija-idem-do-kraja-oni-nisu-gradani-15141977, mainstream dandanas na njih gleda kao na predvodnike ispravnog pogleda na covid situaciju, a sve koji se usude kritizirati činjenicu da im je prema cijepnom statusu bilo zabranjivano izlaziti iz kuće i dalje nazivaju antivakserima. Dapače, od kad smo zadnji put provjerili, Sapere Aude je u očima mainstreama i dalje "rubni portal" dok je famozni Faktograf, sa svim svojim krasnim djelovanjem: https://www.facebook.com/photo?fbid=179962701248027&set=a.173475565230074, u očima nekih i dalje "fact-checker", koji, eto, s punim opravdanjem cenzurira koga hoće i kada hoće, ovisno o tome što je u danom trenutku ideološki najpogodnije. Podsjećamo i kakvim ljudima se i ovih dana redovno otvara javni prostor: https://www.facebook.com/SapereAudeCro/photos/a.103531285560291/176543911592361/, dok se mi ostali borimo s cenzurom, smanjenim dosezima i banalnim degradirajućim etiketama.

Covid akteri, dakle, nisu artikulirali/priznali svoje grijehe, nisu osuđeni od mainstreama i postali oni slabiji nad kojima se milosrđe može izvršiti te se svakako nisu pokajali ni za što od onoga što su činili. Priča o njihovoj amnestiji je, stoga, daleka fiktivna budućnost, a slijepi oprost radi oprosta samog trenutno bi označio okrutnost prema onima koji su zbog njih patili; tj. bivali ucjenjivani gubicima radnih mjesta, gubili radna mjesta, proživljavali segregaciju i dehumanizaciju, gledali kako im je djeci onemogućeno školovanje, bivali onemogućeni tretirati bolesti koje nemaju veze s covidom, proživljavali pogoršanja mentalnih bolesti, razmišljali o i činili suicid, bivali prisiljeni 24h dijeliti prostoriju sa svojim obiteljskim nasilnicima, doživljavali nuspojave cjepiva o kojima nitko nije pričao, a doktori ih se nisu usudili upozoriti, bivali u nemogućnosti otići po kruh u dućan ili penziju na poštu jer su bili "neposlušni" prema hirevima vlasti, itd.

Ono što, posljedično, trenutno jedino možemo ponuditi covid akterima, koji uključuju i autoricu teksta o amnestiji (slika u privitku), jest da neke od svojih grijeha, budući da nemaju dovoljno moralne snage da ih potraže sami u svojoj duši, pronađu na Sapere Aude: https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/09/normaliziranje-nenormalnog-poruka.html, https://sapereaudecro.blogspot.com/2022/09/u-posljednjih-par-godina-hdz-je.html, https://www.facebook.com/photo?fbid=178198038091160&set=a.173475565230074, te time ostvare prvi korak prema potencijalnom oprostu za svoja djela. Nama ostalima, pak, preostaje da nastavimo jasno, glasno i bez ustručavanja podsjećati da sve ono kroz što smo bili prisiljeni proći od 2020. nije normalno, nije demokratski, te da nijedan suveren građanin na takvo što nikada ne bi trebao pristati. Time ćemo, iako im na prvu neće biti drago slušati takve prozivke, postaviti plodno tlo za dugoročno prihvaćanje isprika covid aktera koje potencijalno (neizbježno?) slijede.