Fact-checking: nemilosrdni pohod uništenja mišljenja

"Nemilosrdni pohod uništenja misli nastavit će se... Vatre će planuti kako bi se svjedočilo da su dva i dva četiri. Mačevi će se isukati kako bi se dokazalo da je ljeti lišće zeleno", prognozirao je G. K. Chesterton početkom prošlog stoljeća te, nažalost, gledajući današnje globalno društveno-političko stanje, bio apsolutno u pravu. Na krilima pandemije svjetski su moćnici, kako je to uvijek bivalo, uspješno povećali svoju moć, radeći pritom političke poteze (https://www.abc.net.au/news/2022-02-03/camps-open-to-address-covid-affected-rough-sleepers/100798900, https://www.bbc.com/news/world-us-canada-60383385) kakve smo prije 2020. smatrali dijelom daleke mračne prošlosti. Možda bismo ih i danas kao takve prepoznali da na sceni nisu klasični cenzuristi kojima je tehnološki napredak omogućio nove ne-klasične načine upravljanja informacijama i izgradnju podobne slike realnosti. Na početku svega pitali smo se je li u današnje vrijeme na Zapadu uistinu moguće zavarati građane na jednake načine kako se to radilo u prošlosti, imajući na umu otvorenost interneta i laku dohvatljivost informacija, no danas smo uvjereni da ono što doživljavamo kroz posljednje 3 godine nije nimalo drukčije od povijesnih poigravanja moći od strane vlasti uz čvrsto držanje ljestva cenzurista. Cenzura našeg stoljeća u povijesnim knjigama bit će pamćena kao "fact-checking". 

Moderna vremena zahtjevaju moderne načine nošenja s problemima. Dok se forma cenzurista mijenjala kroz povijest, njihov sadržaj ostajao je isti; gušenje alternativnih nepodobnih mišljenja i glasova kako bi se "ispravna" vizija realnosti usadila u umove mase. Stoga, u vrijeme parareligijske sigurnosti modernog čovjeka u "znanost" i tehnologiju, cenzuristi su zauzeli formu onih koji uz tehnološku pomoć provjeravaju online informacije i bore se s onim informacijama koje procijene kao netočne. Glavni urednik vodećeg hrvatskog "fact-checkera", Petar Vidov, tako je još 2019. govorio o tome da je "krajnje vrijeme za regulaciju govora na društvenim mrežama" (https://n1info.hr/vijesti/a456872-vidov-krajnje-je-vrijeme-za-razgovor-o-regulaciji-govora-na-drustvenim-mrezama/), referirajući se primarno na pobjedu Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima par godina ranije. Amerikanci koji su glasovali za Trumpa navodno, barem prema viđenju gospodina Vidova, nisu znali za što daju svoj glas jer ih je Trump svojom retorikom na društvenim mrežama uspio zavarati. Dakle, uobičajena priča današnje ljevice, ali i gotovo svake (nepromišljene) političke strane kroz povijest; oni koji nisu s nama su ili glupi ili zločesti. Odgovor na tu tezu je, stoga, jednak kao i ranije; odakle vam ideja, gospodine Vidov, da baš vi znate što je ispravno, a da je preko 100 milijuna Amerikanaca koji su dali glas Trumpu u krivu? Osnovna lekcija klasičnog liberalizma J. S. Milla uči da svako reguliranje govora i mišljenja implicira apsolutnu sigurnost u vlastiti stav, jer kada ne bismo bili apsolutno sigurni u same sebe, ne bi se ni usudili zabranjivati suprotnu stranu koja je potencijalno u pravu. 

Vrativši se, posljedično, na tezu o parareligijskoj sigurnosti u znanost i tehnologiju, postaje jasnije što je bio preduvjet da se ovakav tip cenzure još jednom uspješno progura kao nešto hvalevrijedno. Kombinacija nedostatka duhovne sfere u društvu i znanstveno-tehnoloških otkrića otvorila su vrata da znanost i tehnologija prerastu svoju sferu i uzdignu se na razinu božanstva. Jednostavnije, znanost i tehnologija progurali su se iz faktične sfere u vrijednosnu, u kojoj za njih ne bi trebalo biti mjesta. No, tko bi se danas usudio preispitati teze "stručnjaka" i "znanstvenika" te time ugroziti svoju modernost, urbanost ili progresivnost? Tko bi se usudio biti svrstan s "onima tamo" nazadnim ravnozemljašima i antivakserima? Zašto bismo ugrozili svoj pseudomoralni kapital i društveni status kada samo možemo prihvatiti činjenicu da postoje stručni ljudi koji znaju više od nas i čija riječ se ne smije propitkivati? To što njihova apsolutna sigurnost direktno negira samu znanost na koju se pozivaju paradoks je koji će se u masi ionako izgubiti. Znanost je svojom transformacijom u scijentizam dobila zeleno svjetlo za progon modernih heretika gušeći im na pritisak gumba umove i glasove.

Jučerašnja vijest da hrvatska vlada planira uložiti 50 milijuna kuna u fact-checkere potvrđuje koliko je naraslo to čudovište modernih farizejaca i inkvizitora. Dogodilo se to samo par dana nakon što je novo vodstvo Twittera otkrilo, kroz još jedan niz objelodanjenih povjerljivih dokumenata, da je staro vodstvo primalo naloge američke vlasti o tome koje informacije u kontekstu covida se moraju cenzurirati (https://twitter.com/davidzweig/status/1607378386338340867) - nešto što je bivši direktor negirao pod zakletvom (https://nypost.com/2022/12/10/jack-dorsey-told-congress-under-oath-twitter-was-not-shadow-banning/). Ova vijest nije prenesena gotovo nigdje u mainstream medijjima, što je olakšalo hrvatskoj vladi da javno iznese svoju katastrofalnu odluku o daljnjem financiranju istih takvih organizacija. Jedan dan smo dakle saznali da su fact-checkeri cenzurirali prema političkim nalozima, maskirali to u "borbu s dezinformacijama" i javno lagali o tome, da bi uz pomoć medijske šutnje dan kasnije naša vlast rekla da ulaže nove gomile novaca upravo u takve ljude. 

Činjenica da se masivna vijest, kao što je ona da je Twitter cenzurirao nepodobna mišljenja tijekom pandemije, uspješno sakrila od građana preko medijske šutnje, te da je posljedično hrvatska vlast pljunula u lice zdravoj pameti najavom novog ulaganja u cenzurističke "fact-checkere", govori u prilog tome u kakvoj se tragičnoj situaciji nalazimo. Ljudi koji podržavaju današnje fact-checkere trebali bi se prisjetiti i toga da ništa ne garantira da bilo koje društveno-političko vodstvo, kojem se u ruke predaje golema količina moći arbitriranja istinom, neće svoju cenzuru usmjeriti upravo protiv onih najboljih i najmudrijih među nama. Osuda Sokrata i razapinjanje Krista priče su na kojima je naša civilizacija izgrađena. Kristovi farizejci i Sokratovi suci arthetipovi su koji predstavljaju univerzalni i uvijek ponavljajući fenomen manipulativnosti i oholosti moćnika i neprosvjećene naivne mase, čije djelovanje rezultira usmrćivanjem onog najboljeg i najmudrijeg među nama. Hoćemo li i kada shvatiti tko danas u ime pravovjerja našeg doba dogmatično prosuđuje o mislima te ih time usmrćuje?