Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Mainstream mediji i njihovo "nema ali" u segregaciji


Gospođa je onemogućila komentiranje na svoje objave, pa ćemo odgovor napisati ovdje. 


Slažemo se, gđo Maja Sever, da je segregacija nešto nedopustivo u demokratskom sistemu, no takvi su obrasci djelovanja nažalost legitimizirani kroz posljednje 3 godine, kada je cjelokupni mainstream zagovarao i provodio segregaciju dijela stanovništva, nezapamćenu u modernoj demokraciji (https://www.nacional.hr/objavljen-program-doceka-nove-godine-na-trgu-bit-ce-postavljena-dvostruka-ogada/). Onima koji se sada čude što se takve stvari događaju u drugom kontekstu, odnosno onda kada su ih počeli osjećati na svojim leđima, preostaje nam Balaševićevim riječima poručiti "dali ste šansu da se ludilo ozvaniči, a sad ste prosto zgranuti". 


Vjerojatno pretpostavljate da će predsjednik u ovom slučaju reći da se ne radi o segregaciji već o nedopuštanju ulaska novinarima koji rade kontra države ili nešto slično tome, što nas podsjeća na posljednje 3 godine kada se segregacija maskirala pod krinku borbe s virusom, koja se kroz antidemokratsku prizmu također može prevesti u svojevrsni "rad protiv (zdravlja) države". 


Svatko bi, dakle, volio da se za njegov totalitarni refleks napravi iznimka jer je, eto, baš njegov hitni slučaj prioritetniji od nekih tamo apstraktnih individualnih demokratskih prava. 


Građani su bivali diskriminirani pred vašim očima pune 3 godine, dok je većina vaših kolega direktno ili indirektno afirmiralo takvo djelovanje, pridržavajući ljestve pod nogama podivljalih vlasti - ne samo kod nas već i u ostatku zapadnog svijeta. Nismo vidjeli da ste vi ustali i za jednu osobu kojoj je tada bilo onemogućeno podići svoju mirovinu na pošti, ući u javnu instituciju ili si jednostavno kupiti kruh, vjerojatno zato što je tako tada moralo biti "kako bi se uspješno borili s virusom". 


U međuvremenu smo, međutim, saznali da proizvođači cjepiva, kojim se uvjetovalo uključivanje u društveni život, uopće nisu testirali utječe li njihov proizvod na smanjenje prijenosa virusa, što cijelu tu skandaloznu priču covid potvrda prokazuje kao ništa doli klasično totalitarno poigravanje ljudskim sudbinama - naravno, nekima od nas je to od početka bilo jasno, a tim otkrićem jasno je to trebalo postati i onim kompletnim društveno-političkim analfabetima čija javna laprdanja smo bili prisiljeni slušati pune 3 godine. 


Danas, dakle, više nema opravdanja "to tada nismo mogli znati", no ne vidimo da se itko od tih aktera, pogotovo onih iz vaše struke, ispričao ili demantirao svoje trogodišnje djelovanje. Posljedično, sadašnje pozivanje na mantre "#nemaAli" komično je do razine apsurda, i jednako toliko licemjerno, budući da ste i vi sami kontinuirano koristili "ali" kada se vaše sugrađane dehumaniziralo, segregiralo i cenzuriralo kao u najmračnijim društvenim vremenima. 


Na kraju, valja naglasiti i da nepozivanje na presicu nije ni približno isto kao nedozvoljavanje ulaska u državne institucije koje funkcioniraju na novcima istih onih čiji ulazak je zabranjen, no, eto, iz vaše perspektive u jednom slučaju "nema ali", dok je (onaj puno gori) drugi bio prepun raznolikih izmišljenih "ali".  


"I tada je netko negdje rekao ali..."

Primjedbe