Metafizička odgovornost kao brana od tiranije

Besramnost FB cenzure, kao i sve prozirnije prikrivane totalitarne metode globalističkog zapada, jasno iščitavamo iz činjenice da je jučer smanjen doseg našoj objavi u kojoj citiramo djelo legendarnog češkog književnika i antitotalitarista Vaclava Havela. 

Isti je to onaj Havel, da podsjetimo, koji je nakon preuzimanja čehoslovačke vlasti i pripomaganja rušenju komunističkog režima, zagovarao Europsku Uniju - taj nekadašnji savez suverenih država povezanih, njegovim riječima, zajedničkim transcendentnim vrijednostima.

Taj se savez danas pretvorio u svoju suštu suprotnost, odnosno u vrijednosno ispražnjeni karikaturalni naddržavni krak jedne globalističke zvijeri, koja nalikuje upravo onim prošlostoljetnim totalitarnim zvijerima protiv kojih je Havel hrabro ustao. Nadalje, gorko je ironično što je Havel upravo u EU vidio buduću garanciju temeljnih individualnih sloboda koje su kolektivistički totalitarizmi demolirali. Njegova je tadašnja nada okrenuta naglavačke, jer je kolektivistički zloduh, kojeg su on i ostali disidenti pobijedili krajem prošlog stoljeća, lukavom strategijom preobukao svoje totalitarno ruho u danas poznatu razvodnjenu kvazihumanističku nominalnu demokraciju, te iz te zamaskirane pozicije još jednom počeo komadati demokraciju i nacionalne identitete na način ekvivalentan onom prošlostoljetnom. Štoviše, njegova je priroda danas dodatno pervertirana, jer umjesto novog direktnog sukoba s demokracijom on ju napada iznutra; uspješno oblačeći njezino odijelo, kolektivizam demokraciji dokida srž te dovodi u pitanje samu mogućnost njezinog postojanja.

Što prije shvatimo da konture demokracije nestaju u sustavu koji građanima nameće službene narative i ideološko pravovjerje pod staljinističkom manipulativnom krinkom "borbe protiv dezinformacija", to ćemo prije doći do utjelovljenja onog havelovskog "malog čovjeka", prodavača povrća, koji je jedno jutro odlučio prestati sudjelovati u laži i sa svog izloga skinuo propisani komunistički natpis, implicitno tako pripomažući stvaranje tsunamija otpora. Svaki s(a)vjesni pojedinac, bio on prodavač povrća ili član državnog vodstva, ima, Havelovim političkim rječnikom, *metafizičku odgovornost* za sebe i svoje bližnje, pa preko toga i za društvo kao cjelinu, kao odgovor na transcendentni poziv koji nadilazi trenutne opasnosti i prolazne materijalne težnje, koji nas poziva na gledanje iz horizontalnog u vertikalno; iz relativističko-prolaznog u vječno; iz istine duha vremena u Istinu koja ga nadilazi. Ta je odgovornost pritom u političkom smislu supsidijarna, jer traži da se u boljitak kreće od sebe samog postepeno se šireći prema van, umjesto da prvo sudimo drugima ili širem političkom stanju bez da se upitamo jesmo li i kako mi pripomogli njegovom stvaranju. Vlastitim pročišćenjem, vlastitim kategoričkim odbijanjem suživota u laži, što uključuje i pasivno pristajanje na nju, stvaramo bedem na kojemu laž puca i podižemo disidentsku baklju koja potiče stvaranje novih bedema istine.

S tim na umu, dok oni laprdaju o velikom resetu, o izgradnji "boljeg društva" i o novonormalnom, mi se nastavljamo boriti za povratak onih vrijednosti na kojima je ova civilizacija utemeljena, a koje su samo 30 godina nakon svoje posljednje pobjede nad proždirućim silama od tih nenormalno-novonormalnih sila još jednom napadnute. Vrijednosti su to koje su se filtrirale i taložile kroz više tisućljeća, stoga ih nije lako, ako je to uopće moguće, iskorijeniti. To, međutim, ne sprečava uvijek prisutne prometejske interesne moćnike da aktivno rade na njihovoj relativizaciji i njihovoj posljedičnoj smjeni ideološkim tvorevinama, odnosno na podizanju fasade novonormalnosti oko našeg svijeta. Novonormalnost je pritom uvelike bazirana na mehanizmu samoostvarujućih proročanstava, koja preko ponavljanja laži i proizašlog uvlačenja velikog broja ljudi u svoj svijet, tu laž postepeno pretvaraju u istinu. Ponavljana lažna teza da "većina vjeruje struci" stvara privid da većina uistinu vjeruje struci te tako, uz pomoć inherentne ljudske karakteristike priklanjanja većini, povećava broj onih koji počinju vjerovati struci/laži. Spomenuti bedemi zaustavljaju i raskrinkavaju taj mehanizam, stoga je režimu nužno da ih ušutka.

U ime svih nas koji smo vas naslijedili, gospodine Havel, ispričavamo se što nismo stali na put laži, priredivši tako put za njezino širenje. Ispričavamo se što ste u ime slobode govora završili u zatvoru, da bi vam vaši razmaženi nasljednici, koji aktivno rasturaju našu civilizaciju, kasnije nanovo oduzeli glas. Vrijeme je da shvatimo kakvim zlodusima smo prožeti te da civilizacija nije ideološka igračka njima opsjednutih antidemokratskih globalističkih aktera, već vrijednosno vezivno tkivo preminulih, živih i budućih naraštaja. U ime svih nas, stoga, moramo nastaviti Vašu borbu. Naša odgovornost za ovaj svijet ne dolazi s ovoga svijeta, pa samim time ne može biti podložna njegovim prolaznim utopijskim lažnim obećanjima.