Kako smo već pisali, prokazivanje licemjerja progresivnog mainstreama u potpunosti je izgubilo smisao. Svatko tko ima imalo dublje znanje o tome što se događalo kroz posljednjih godina odmah uviđa koliko su lažne post-covid propagandne kampanje tih globalističkih centara moći. Kako bi prikrili činjenicu da su ucjenama, dehumanizacijom, prijetnjama i lažima godinama nametali svoju ideologiju i svoje sumnjive proizvode na globalnoj razini, usta su im sada još jednom napunjena porukama tolerancije, inkluzivnosti i otvorenosti. Svoja lažljiva usta ne pokazuju samo na društvenim mrežama, već i na fizičkim plakatima diljem europskih gradova.
Raspravljati s njima o licemjerju bilo bi kao raspravljati s lopovom o tome da je krađa loša. Dobro on to zna, ali za sebe svjesno radi iznimku. U kontekstu progresivista, njihovo licemjerje je toliko očito da ima i filozofsku podlogu. Naime, na bazi postmoderne književne teorije ti su glorifikatori napretka planski radili na relativizaciji ne samo zapadne tradicije, već i koncepta objektivnog sustava vrijednosti kao takvog. Ne postoji ništa van teksta, rekao je svojevremeno Derrida, implicirajući da jezik, pismo i ostali ljudski znakovi i načini sporazumijevanja nemaju i ne mogu imati nikakvog doticaja s bilo čime što bi ličilo na objektivnu istinu.
Derridin postmodernistički kolega Foucault na tim je temeljima izgradio svoju tezu da je svaki ljudski odnos u srži utemeljen na moći. Istina, ljepota i dobrota u takvom su umu izmišljeni termini za ostvarenje moći nad drugima. Pogrešno je takve ideje promatrati kao nezavisne filozofske hipoteze - one su prije priznanje vlastitog pogleda na svijet nego pokušaj objektivne metafizičke interpretacije svoje okoline. Štoviše, iz samog čina odbacivanja objektivne istine nužno slijedi da sve vaše buduće teze neće biti ništa više od pokušaja nametanja svojih subjektivnih interesa.
Drugim riječima, ukoliko netko kategorički odbaci mogućnost postojanja objektivnog vrijednosnog sustava, njegovo će se buduće djelovanje sastojati ili od a) uskog privatnog djelovanja uz izniman oprez da ničime ne nameće svoja viđenja svijeta drugima ili b) od neopravdanog (jer čime bismo ga opravdali ako ne postoji nikakva izvanjska referentna točka?) nametanja svoje subjektivne istine. Progresivisti, kako povijest i sadašnjost pokazuju, u pravilu djeluju prema potonjem načelu.
Relativizaciju koriste kao oružje za odbacivanje svega što na bilo koji način podsjeća na tradiciju, kroz banalne naučene mantre "tko si ti da ostalima govoriš što je istina" ili "treba biti tolerantan i dozvoliti drugima svoju istinu", da bi nakon takvog nulificiranja ljudskih vrijednosnih sidra na isto to mjesto uglavili svoje ideje, koje implicitno prezentiraju upravo kao objektivnu istinu koju su ranije negirali. Kao što je rečeno, logičku grešku (namjerno) čine utoliko što istovremeno zagovaraju moralni relativizam i tvrde da je usvajanje njihovih vrijednosti "inkluzivnosti", "naprednosti" i sl. potrebno radi (objektivnog) općeg dobra.
Jedan od ideologa progresivno-globalističkih centara moći je i danas opasno popularni Y. N. Harari. On sam u više navrata govori da su ljudska prava izmišljena priča, da objektivni moral ne postoji itd., da bi istovremeno, "u ime općeg dobra", kroz monstruoznu društvenu tvorevinu zvanu WEF radio na globalnoj implementaciji protuljudskih vrijednosti, proizvoljno određenih od te male zloduhom zavedene skupine moćnika. On, dakle, ili laže kada kaže da je moral relativan, u što sumnjamo s obzirom na njegovu filozofiju, ili svjesno biva licemjeran demolirajući vrijednosti naših predaka pod krinkom u koju zaista ne vjeruje, da bi zatim kategorički nametao svoje prometejske umne novotvorine.
Na sličan način (ponovno) laže i WHO (https://www.facebook.com/photo.php/?photo_id=800234948802564), poigravajući se prema potrebi ispraznim floskulama o toleranciji, a prešućujući pritom da još uvijek paralelno sa zagovaranjem "vlastitog izbora za vlastito tijelo" agresivno nameću neefikasni potencijalno opasni farmako-preparat. Naše ukazivanje na to licemjerje u takvim umovima ne bi izazvalo ništa više od podsmijeha. Kada bismo nekim čudom uspjeli izvući barem još ono malo njihove preostale ljudskosti, one zakopane ispod ogromne radikalne ideološke mase, možda bismo i uspjeli dobiti odgovor "pa znamo mi da smo licemjerni - štoviše upravo je to licemjerno zagovaranje tolerancije ono bez čega naša brutalna neopoganska netolerancija ne bi mogla biti toliko uspješna".
Valja se sa svim tim na umu prisjetiti C. S. Lewisovog proročanstva, koje kaže da se proces ukidanja Čovjeka kroz posljednjih dvjestotinjak godina odvijao jednako brzo među svim raznim vrstama totalitarizama koje smo isprobali - uključujući i ovaj trenutni post-demokratski. Iako se metode mogu prvotno razlikovati po svojoj direktnoj brutalnosti, demokratski "Znanstvenik" će dugoročno zagovarati iste metode vladanja kao i staljinistički činovnik, samo u blago prenamijenjenom ruhu. I jedan i drugi će reći, tvrdi Lewis, da tradicionalne vrijednosti treba srušiti i da ljudski rod treba oblikovati u neki potpuno novi oblik, koji će proizvoljno (jer objektivno više ne postoji) odrediti mala elitna skupina, te ga nametnuti ne samo svojim globalnim sunarodnjacima, već i budućim i prošlim generacijama.
Primjedbe
Objavi komentar