Apel hrvatskim suverenističkim strankama

Poštovani,

U jeku predizborne kampanje postalo je jasno da će mainstream još jednom odraditi svoju perfidnu propagandu, usmjeravajući domaće izbore prema zastarjelim i lažno-tribalističkim okvirima navodne ljevice protiv navodne desnice. Te su prividno suprotstavljene strane, kako možemo zaključiti iz niza primjera, u stvarnosti lice i naličje jednog pokreta - pokreta čija hegemonija na zapadu traje od sredine prošlog stoljeća. Služeći parabožanstvima iste ideologije, te muteći pritom političku sliku provjerenim mehanizmom lažne oporbe, progresivno političko lice i naličje sudjeluju u procesu kojeg će buduće knjige definirati kao slom moderne demokracije.

Mračne i jasne natruhe totalitarizma našeg doba kroz prethodne je godine mogao vidjeti svatko tko ima oči i tko njima želi vidjeti. Dok su se spomenuto lice i naličje, lažna vlast i lažna oporba, globalističkih struktura na javnoj društvenoj sceni fiktivno udarali, u pozadini su zajedničkim snagama uspješno proveli niz monstruoznih i u modernoj demokraciji nezapamćenih presedana; od GPS praćenja građana preko tehnološki naprednih segregacija do ukidanja temeljnih sloboda govora, kretanja okupljanja i sl. Nečasni pakt globalističkog modela upravljanja i progresivne ideologije dokinuo je demokraciju kakvu smo poznavali, stvorivši preduvjete za budući punokrvni totalitarizam, a demokraciju trenutno zamijenivši sustavom kojeg je američki politolog Sheldon Wolin prozvao obrnutim totalitarizmom, a mi post-demokracijom. Sustav je to u kojem je demokracija svedena na mrtvo slovo na papiru, odnosno na razvodnjeni plašt kojim se krije meki totalitarizam globalnih razmjera. 

Standardna hrvatska korupcija, koliko god to tragično bilo, pala je u drugi plan kada se cjelokupno zapadno društvo inficiralo nizom kolektivnih histerija. Te su kolektivne histerije omogućile, primjerice, predsjednici Europske komisije da zamrači svoju suspektnu privatnu korespondenciju s direktorom farma-korporacije čiji su se proizvodi u tom trenutku agresivno nametali cijelome svijetu. Gledamo, dakle, u oči jednom fašistoidnom udruženom poduhvatu korporacija, politike i nadpolitičkih interesnih centara moći. Situacija zapadne civilizacije toliko je daleko od svakodnevne da se naša pred-2020. svakodnevica više ne može vidjeti ni dalekozorom. Stari svijet umire, dok se novi u mukama rađa, a oko nas su čudovišta. Sama čudovišta, međutim, svoju čudovišnost vješto skrivaju. Nebrojeni totalitarizmom zaraženi umovi, koji su desetljećima hibernirali oko nas, pokazali su svoje pravo lice, pa im je u ovom zaleđu totalitarnog vala, a prije idućeg koji neizbježno slijedi, iznimno nužno banalizirati cjelokupnu kulturnu situaciju. Što se to uopće dogodilo od 2020.-2023.? Tko se još sjeća da je na Hrvatsku pala letjelica veličine autobusa, ubivši umalo stotine studenata? Gurnimo sve pod tepih i gledajmo naprijed.

Svoju kvazi-normalnost serviraju ne samo zaglupljujućim vijestima, žutom štampom i ostalom, Nietzscheovim riječima, žuči koju nazivaju novinama, već i okvirima u kojima o izborima raspravljamo. Ovi su izbori od prvog dana u cijelosti dekontekstualizirani, podsjećajući više na neku daleku 2015. i njezine tadašnje isprazne političke sukobe nego na aktualnu post-demokraciju. Porazno je pritom primijetiti da su i poneki suverenistički borci nesvjesno preuzeli tu retoriku, pa svoje kampanje baziraju na standardnim mantrama antikorupcije i ekonomskog spasa. Ovi izbori ni po čemu nisu standardni, stoga se ni pobjeda na njima neće i ne može ostvariti standardnim porukama. Korupcija je jedan od temeljnih problema Hrvatske od njenog začeća, no upravo se zato barjak antikorupcije ispraznio od značenja i sveo na plašt kojim se svaka stranka, pa i ona najkoruptivnija, može ogrnuti po potrebi. 

Umjesto "anti" poruka, našem je društvu, odnosno onom njegovom dijelu koji nije odustao od demokracije i svojih civilizacijskih temelja potrebna jasna i glasna obrana naših vrijednosti - vrijednosti koje su u ovo doba još jednom stjerane u katakombe. S gnušanjem odbacujemo globalističku metodu upravljanja i protuljudsku prevalentnu progresivnu ideologiju, zbog koje se, među ostalim, na djeci diljem svijeta vrši naša moderna verzija lobotomije. S jednakom snagom i sigurnošću, i s predugim čekanjem, stajemo u obranu naših temeljnih vrijednosti - vjere, obitelji i domovine. Tiha većina vapi za političkom podlogom koja će njezine vrijednosti iz katakombi vratiti u društveno-političku arenu. Progresivni umni kavez naprosto treba slomiti, a on je danas prečvrst da bi se slomio borbom u rukavicama. 

Benedikt XVI. svojevremeno je rekao da Kristova poruka ne može koegzistirati sa suvremenim mainstreamom. Mnogo je ljudi koji su u privatnosti svoga srca za tu poruku spremni dati sve, no potrebna je jedna iskra - jedan relevantan politički vjetar - da bi se ona razbuktala cijelim društvom. Osoba koje se progresivni mainstream na globalnoj razini daleko najviše boji takvom je nedvosmislenom porukom uspio napraviti pukotinu u njihovoj hegemoniji, pokazavši da nisu nepobjedivi. Takva ga je luda hrabrost lansirala na čelo disidentskog pokreta, te će mu vrlo vjerojatno donijeti novu pobjedu na ovogodišnjim krucijalnim izborima u centralnoj zapadnoj velesili. Definitivno, dakle, za pobjedu imamo i šanse i snage, no krajnje je vrijeme da se trgnemo iz letargije, u potpunosti odbacimo mainstreamove okvire i hrabro pristanemo, svi zajedno, na to da nas se iz njega progna. Štoviše, taj progon treba ponosno nositi kao medalju časti. 

Sve vas, dakle, kao građani Hrvatske i zapadne civilizacije, molimo da u političkoj areni zapalite iskru zapadnih vrijednosti, te time pružite protutežu silama koje napadaju same temelje naše civilizacije. Svojim ste djelovanjem u vrijeme rastućeg totalitarizma pokazali da u vama nije ugašena ona Havelova metafizička odgovornost - odgovornost koja svoje račune ne polaže ovom svijetu i njegovom mahnitom duhu vremena, već transcendentnosti. S jedne nas strane potencijalno čeka pseudomoralno batinjanje vrijednosno izopačenog mainstreama, a s druge neslobodan život u njegovoj neograničenoj vlasti. Jedan od otrova moramo popiti. 

U to ime, tiha većina vas čeka. 

Sapere Aude