Dok se rodna ideologija dovlači u hrvatske granice kroz propagandnu kampanju, koja tu kompleksnu tematiku još jednom reducira na zamorno pseudomoraliziranje a la "usudi se biti drukčiji", američki novinar Michael Shellenberger razotkrio je ogromnu aferu krovne trans institucije WPATH (World Professional Association for Transgender Health). Naime, Shellenberger je objelodanio niz internih dokumenata, zaključaka i online sastanaka te organizacije, koji crno na bijelo prokazuju ideološku i pseudoznanstvenu srž tog pokreta koji se formalno bavi zdravstvenim pitanjima.
Dok se mi, dakle, još jednom trošimo na tribalistička naizmjenična udaranja onih koji su "pro trans" i onih koji su proglašeni "transfobnima", birokrati koji stoje iza stvarnih invazivnih medicinskih postupaka na ljudima, posebno na djeci i maloljetnicima, dobro znaju koliko su oni potencijalno opasni. Štoviše, vjerojatno baš zato propagandnim dimnim bombama potpiruju banalne javne sukobe kako bi njima skrenuli pozornost s merituma. Kao što to obično biva s ideologijama, ništa od onoga što ideolozi znaju, a što mi sada znamo da znaju, neće ih nagnati da preispitaju svoje početne ideološke dogme - u ovom slučaju validnost zahvata "promjene spola" - već će se samo truditi pronaći nove načine kako ih opravdati sebi i svijetu, pri tome žrtvujući i samu znanstvenu metodu na oltaru svoje ideologije.
Primjerice, jedan od tamošnjih djelatnika na sastanku je izgovorio tezu za koju mi ostali smrtnici i heretici uredno završavamo na progresivnim moralizirajućim vješalima - da djeca i maloljetnici nisu kapacitirani donositi odluke o nepovratnim promjenama na svom tijelu, pogotovo ne u formativnim godinama. Interno se raspravljalo i o potencijalnim dugotrajnim radikalnim kontraindikacijama zahvata "promjene spola", kao što su cjeloživotna anorgazmičnost, onemogućavanje reprodukcije preko eliminacije gonada koje proizvode spermije i jajne stanice, niz raznih infekcija, karcinomi itd. Nemoguće je zdravom logikom opravdati njihovo javno prešućivanje tih brutalnih mogućih nuspojava, a još manje progon onih koji o tome javno progovaraju.
Nadalje, višestruko se diskutiralo o problemu informiranog pristanka, uz implicitno priznanje da je do njega gotovo nemoguće doći kod ovakvih vrsta zahvata. "Ako bolujete od nekog poznatog stanja, poput dijabetesa, ne morate razumjeti svaki detalj o tome kako će vam inzulin pomoći da biste mogli dati informirani pristanak", kaže jedan službenik, otkrivajući svoju nevjerojatnu ideološku pristranost, zbog koje klinički ispitani i dugotrajno provođeni tretman za bolest sa smrtnim ishodom uspoređuje sa eksperimentalnim invazivnim postupkom, s nepoznatim dugotrajnim posljedicama, za tretiranje stanja koje čak ni sama ideologija još uvijek nije jasno definirala. (O mračnim idejnim temeljima same te ideologije pisali smo u [O kultu rodne ideologije I. i II.]).
Mainstream je tezu da su ciljana publika za zahvate "promjene spola" maloljetnici kontinuirano nazivao teorijom zavjere. Interne prepiske pak pokazuju da jedna od zdravstvenih djelatnica, koja sama izvršava spomenute operacije, navodi da je idealno vrijeme za njih "ljeto prije zadnjeg razreda srednje škole". Za ovo još jednom nije pružena nikakva znanstvena ili psihološka argumentacija, niti se igdje spominje nužnost pristanka roditelja ili skrbnika za izvršavanje doživotnih promjena na tijelu maloljetnika. Naprotiv, prepiske kažu da aktivisti zagovaraju smjer u kojem bi se sve "prepreke", uključujući čak i evaluaciju zdravstvenih djelatnika, za započinjanje ovih zahvata minimizirale.
Prije nego što se dežurni moralizatori i ideolozi oglase, još jednom napominjemo da su svi ovdje navedeni podaci izvučeni iz spomenutih dokumenata, čiju poveznicu prilažemo u komentarima. Također, valja istaknuti da je ovaj skandal još uvijek većinski nepopraćen u mainstreamu - istom onom mainstreamu kojem je navodno najviše stalo do zdravlja, sreće i prihvaćenosti pojedinaca. Naš savjet svima uključenima jest da novce uložene u propagandne kampanje ubuduće ulažu u organizaciju nepristranih interdisciplinarnih javnih rasprava o ovoj mučnoj temi, u klinička istraživanja, u oslobađanje slobodnog govora bez kojeg se do istine ne može doći, te u obnovu čiste znanstvene metode i vrednovanja informiranog pristanka, koje smo u samo par godina možda i nepovratno demolirali.
Primjedbe
Objavi komentar