Put mira oni ne poznaju

Na dan sjećanja na herojstvo Vukovara, bez kojega vrlo vjerojatno Hrvatske danas ne bi bilo, podivljali je američki establišment nastavio s produbljivanjem ratne spirale u Ukrajini odobravajući napad na Rusiju. Nakon što je njihova proratna politika doživjela ogroman poraz na izborima prije nepuna tri tjedna aktualno je američko vodstvo kao jedan od svojih posljednjih poteza na vlasti odlučilo još jednom pljunuti u lice demokraciji, volji građana, ali i cijelome svijetu koji je ovime gurnut na rub destrukcije zbog partikularnih interesa jedne pomahnitale skupine moćnika.

Pisali smo o tome tko je i kako sukreirao ovaj sukob te kako interesi ukrajinskih građana tim ljudima nisu ni na kraju pameti. Štoviše, ukoliko svijeta još bude kada ovaj rat završi, jedini je siguran ishod to da će Ukrajina završiti kao gubitnik. Ako ne izgubi od Rusije, izgubit će od svojih "saveznika" iz američke duboke države čije će korporacije sivim dogovorima i budućim naplaćivanjem "darovanog" oružja prisvojiti većinu preostalog ukrajinskog teritorija (https://sapereaudecro.blogspot.com/2024/10/kolektivna-psihoza-rata.html). No, kako sada stvari stoje, u trenutnom ratno profiterskom plesu izgubit ćemo svi, jer u nuklearnom raspucavanju pobjednika nema.

Sjećajući se herojstva Vukovara, sjećamo se nesebičnosti, hrabrosti i volje jednog naroda da obrani svoj grad, svoje ulice, svoje domove. Sjećamo se vukovarske bolnice koja je, za razliku od današnje "struke", pomagala svakome neovisno o nacionalnosti i ostalim razlikama. Neminovno je da mnogi građani na istoku Europe gaje slične osjećaje. No, njima je prešućeno da dok oni ginu na bojištu kako bi sačuvali svoju zemlju, istu tu zemlju grabe nadnacionalne korporacije, uz odobrenje njihovog vodstva, a pod pokroviteljstvom "savezničke" ljubavi.

Kada ćemo se sjećati ukrajinskog sukoba, pamtit ćemo prije svega monstrume koji su, riječima Georga Soroša, potpirivanjem rata žrtvovali istočne Europljane u ime interesa globalističkih zapadnjačkih elita. Pamtit ćemo i riječi Victorije Nuland iz vremena Majdanskog puča kada je, nakon usputnog razgovora o tome kome će Amerikanci dozvoliti da preuzme ukrajinsku vlast, jasno i glasno izjavila "Je*eš Europsku uniju". Uz to, možda se i snimka na kojoj zaposlenik Blackrocka - tj. jedne od spomenutih oportunističkih nadnacionalnih korporacija - govori da je ukrajinski rat "je*eno dobar za biznis" konačno probije kroz cenzurističku mrežu do očiju javnosti. Tada možda shvatimo što se krije ispod površine ovih ratnih godina.

Globalističko-progresivna mašinerija počela je gubiti, zbog čega je postala panična. Lišena morala kakva jest, izvjesno je bilo da će, kada se osjeti ugroženom, postati ekstremnija nego ikada. Do toga je došlo i brže nego što smo očekivali. Napadom na Rusiju pokazali su da su toliko ispunjeni mrakom da su i vlastitu dobrobit spremni prinijeti na oltar svojih grijeha. Dok je aktualni psihofizički nefunkcionalni predsjednik Biden trabunjao o tome kako će osigurati miran prijenos vlasti na novog predsjednika, u pozadini je pripremao odluku koja nas približava svjetskom ratu. Ako do njega dođe, hoćemo li kao zajednica konačno preispitati vlastitu svojevoljnu sljepoću koja je dozvolila takvim likovima i grupacijama koje njima upravljaju da kormilare našom civilizacijom?