ARC konferencija 2025.: otpor i obnova

Od 17. do 19. veljače ove godine u Londonu se održala sve popularnija ARC (Alliance for Responsible Citizenship) konferencija, organizirana od strane Jordana Petersona. Na ovogodišnjoj je konferenciji sudjelovalo preko 4000 ljudi iz 96 zemalja diljem svijeta. U jednoj od rijetkih šetnji po Londonu koje sam uspio odraditi prilikom svog posjeta ARC-u - rijetkih jer je konferencija svaki od tri dana trajala gotovo cijeli dan - dovela me do poznatog londonskog Albert puba (na slici) blizu Westminsterske katedrale. 

Kontrast koji njegova tradicionalna arhitektura stvara u sukobu s arhitektonskim modernističkim monstruoznostima u njegovoj pozadini odlična je analogija za samu ARC konferenciju, odnosno za vrijednosti koje su se tamo zagovarale, a koje su u sukobu i u sjeni trenutno mnogo jače progresivne ideologije. Usprkos tome što djeluje kao da su ga distopijske staklene kutije stjerale u kut, te da će ga uskoro proždrijeti kako su proždrle i većinu ostatka Londona van samoga centra, mali tradicionalno lijepi Albert prkosno stoji i svojom se ljepotom brani od vlastite dezintegracije. Ovo je priča o ovogodišnjem ARC-u, ispričana prema tematskim kategorijama koje su bile najviše zagovarane tijekom konferencije.

1. Eko ideologija – između utopije i realnosti

Kritika prevalentnom ekološkom narativu bila je možda najžešća od ovogodišnjih ARC poruka. Intelektualci iz raznih sketora smjenjivali su se na pozornici kako bi iz svojih specifičnih uglova razjasnili neke od problema s aktualnom zelenom dogmom. Sir Paul Marshall obnovljive je izvore energije nazvao parazitima, jer ne ovise same o sebi, već o klimatskim uvjetima u kojima se nalaze. Istaknuo je masovnu neplaniranu gradnju solarnih panela u vječito kišnoj Velikoj Britaniji kao jedan od klasično nebuloznih poteza ekoloških fanatika, a raskrinkao je i licemjerje zapada koji se hvalisa svojim obnovljivim izvorima, prešućujući pritom da izvori jeftinih fosilnih goriva na zapadu nisu ukinuti, nego samo dislocirani u neke od najvećih svjetskih zagađivača kao što je Kina. 

Minorna uloga koju čovjek igra u stvaranju CO2 također je spomenuta, kao i prosta ekonomska neefikasnost, odnosno nepromišljenost klimatskih oligarha, koji, kako je upozorio poznati ekolog Bjorn Lomborg, državama nameću neuhvatljive ekološke ciljeve kako bi pod tom krinkom mogli proširivati svoju moć. ARC je zelenim dogmaticima poslao jasnu poruku da je bilo dosta žrtvovanja građana, njihove ekonomske stabilnosti i općenite sigurnosti na oltaru panteističke zelene parareligije. 

2. Povratak tradiciji: "Claim back what was stolen"

Jedna od organizatorica ARC-a, Philippa Straud, kvalitetno je vodila konferenciju, s posebno snažnim otvarajućim govorom. Progresivci još od Marxa teže ukrasti povijest naroda kako bi na taj način pod svoju kontrolu stavili i same narode, rekla je među ostalim. Na nama je koji sudjelujemo u ovoj konferenciji da uzmemo natrag ono što je naše, a što nam je bilo nepravedno ukradeno. Vrijeme je da se vratimo svojim vrijednosnim i identitetskim korijenima - našim običajima, našim vrijednostima, našoj vjeri, našim obiteljima. 

Cijela je konferencija bila prebojana pozivima na obnovu poštovanja prema tradiciji, prema svemu onome što je pripomoglo stvaranju ove nekada ponosne civilizacije. Johannes Hartl rekao je da je moderni sekularni zapad kao cvijet otkinut iz zemlje, koji prirodnim stanjem stvari polako umire, a mi ga uzaludno težimo uljepšati raznim novoosmišljenim društvenim eksperimentima. U kontekstu estetike, Britanac Douglas Murray duhovito se ispričao gostima u ime svoje države što kao konzervativci moraju na konferenciju ovakvoga tipa dolaziti u istočni London koji se namjerno poružnjuje nakaradnom arhitekturom i odbacivanjem vrijednosti klasične ljepote.

3. Tehnocentrizam

Još jedna velika tema konferencije bila je kritičnost prema prevladavajućem tehnocentrizmu. Kritike su se slijevale od onih usmjerenih prema uništavanju mentalnog zdravlja djece zbog adiktivnih mobitela i guranja ekrana u njihove ruke čak i od strane obrazovnih sustava do onih koje su u rastućoj digitalizaciji prepoznale želju vladajućih za nikad viđenom naprednom tehnološkom nadzornom mrežom nalik na onu implementiranu u Kini. Naglašeno je kako se pod krinkom tehnološkog napretka često provodi društveni inženjering, koji pojedince sve više otuđuje i čini ovisnima o digitalnim strukturama. 

Kritiziran je i fenomen sveprisutne umjetne inteligencije koja, premda donosi inovacije, može postati alatom za manipulaciju masama i ograničavanje slobode govora. Hararijeva distopijska vizija radikalnog materijalizma i transhumanizma čvrsto je odbačena, kako kroz argumentaciju govornika tako i kroz dokumentarce koji su se prikazivali u večernjim satima. Na ARC-u se moglo čuti da tehnologija treba služiti čovjeku, a ne obrnuto, te da je potrebno povući jasne crvene linije kako bi se spriječila zlouporaba tehnoloških dostignuća u svrhu političke kontrole i društvenog inženjeringa.

4. Globalizam vs. nacionalizam

Globalizam je na ARC-u prokazan kao ideologija koja, pod krinkom kozmopolitizma i međusobne suradnje, služi kao alat za potkopavanje nacionalne suverenosti i identiteta. Govornici su se osvrnuli na način na koji globalističke elite koriste nadnacionalne organizacije kako bi oblikovale politike neovisnih država, često u smjeru koji ide protiv interesa njihovih građana. Trump je svojim razbijanjem tzv. USAID-a u praksi prokazao kako zamršena i glomazna globalističko-progresivna birokratska mreža upravlja našom okolinom. 

Istaknuto je kako se u proteklim desetljećima provodi sustavna delegitimizacija nacionalne samosvijesti, dok se globalističke politike promoviraju kao jedini moralno prihvatljiv izbor. No, kako su mnogi govornici usvtrdili, upravo su nacionalne države te koje štite interese svojih građana, dok globalističke strukture služe interesima financijskih i političkih elita. Vrijeme je da stanemo s postnacionalnim eksperimentom, rekla je Ayaan Hirsi Ali, trgajući nas iz dogmatskog drijemeža koji nas je uvjerio da je progresivni globalizam uobičajen status quo naše civilizacije umjesto jedan prometejski mahniti eksperiment radikalne rekonceptualizacije svijeta koji nas okružuje. 

5. Migracije i slobodno tržište

Tema migracija očekivano se nametnula kao jedna od ključnih rasprava na konferenciji. Kritika je bila usmjerena na nekontrolirane migracijske tokove koji su posljedica globalističkih politika i koji potkopavaju društvenu koheziju zapadnih zemalja. U svom odličnom govoru Douglas Murray nazvao je migrantsku politiku politikom dekulturacije, odnosno planskim razvodnjavanjem naše kulture i njezinih vrijednosti. Problematika migracija povremeno se sudarala s idejom slobodnog tržišta, jer koliko god sloboda tržišta bila učinkovita u ekonomskoj sferi, ona ne može služiti kao opravdanje za potpunu deregulaciju migracija. 

To je pitanje i jedna od glavnih točaka razilaženja klasičnih liberala i konzervativaca koji trenutno zajednički rade na obnovi zapada. Je li danas važnije održati slobodno tržište ili očuvati nacionalni prosperitet? Tko snosi prvenstvenu odgovornost za ono što muči naš kolektiv - države ili korporacije? Odgovor je oboje, jer su i jedni i drugi u ovome trenutku lišeni vrijednosne čvrstoće. I jedne i druge stoga treba mijenjati, implicirao je ARC. Slobodna trgovina ne smije značiti i slobodan protok ljudi bez ikakvih kriterija, a državna vodstva ne smiju pomoć tražiti u zastarjelim i ubitačnim ekonomskim sistemima kao što je socijalizam. 

6. Obitelj

Konačna, ali nimalo manje važna tema ARC konferencije bila je obitelj – institucija koja je pod stalnim napadom progresivnih ideologija. Govornici su naglasili kako je razaranje obiteljskih vrijednosti jedna od glavnih strategija onih koji žele oslabiti društva i učiniti ih podložnijima političkoj manipulaciji. Tradicionalna obitelj nije samo temeljna društvena jedinica već i posljednja linija obrane protiv prekomjernog utjecaja države i korporacija na živote pojedinaca. Posebno su tu zvučne bile riječi bivše mađarske predsjednice Katalin Eve Novak, koja je s pravom ponudila demografski model svoje države kao jedno od mogućih rješenja za tragično demografsko stanje. Obitelj je kolijevka civilizacije, stoga je bilo posebno dirljivo vidjeti nekoliko gostiju koji su ponosno ustali i dobili aplauz jer imaju čak desetero djece. 

***

ARC, naravno, nije bio savršen. Pregršt zastarjelih ili nepromišljenih argumenata pronašlo je svoj put do pozornice - od spominjanja suvremenog bankarskog sustava u pozitivnom svjetlu do povremenog glorificiranja slobodnog tržišta kao poluge koja sama po sebi može riješiti današnje probleme. Ne može. Slobodno tržište lišeno vrijednosnih i moralnih temelja iznjedrilo je mogule koji su kreirali neke od najgorih boljki s kojima se suočavamo. Nadalje, premalo je pažnje posvećeno travestiji pandemije, kao i vjeri dubljoj od tzv. kulturnog kršćanstva. Poznati biskup Robert Barron u svojih je petnaestak minuta ispravio povremenu mitologizaciju kršćanstva, podsjećajući nas da je ono, služeći se riječima C. S. Lewisa, istinit mit, odnosno mit koji se zaista dogodio. Rod Dreher također je upozorio da vjera mora biti osobna i cjelovita, a ne samo intelektualno-konceptualna kako bi ostala živa.

No, uz nekoliko neizbježnih grešaka, ARC je uspješno utjelovio Albert pub - taj mali londonski kafić izgrađen tko zna kada, koji stoji uspravno usprkos grdosijama modernih ideologija koje ga guše i narušavaju mu izgled. Ako suvremeni London, s njegovim neprotočnim prometnicama, osiromašenim stanovništvom te općenitom disfunkcionalnošću neuspješno skrivenom LGBT zastavama i eko-ideoloških plakatima, sagledamo kao jednu od prijestolnica moćne globalističko-progresivne ideologije, onda je Albert pub upravo konferencija koja u jednom njegovom malenom dijelu pruža sve jači i sve glasniji otpor. 

Možda najbolji dio konferencije bila je činjenica da su pojedinci iz cijeloga svijeta, koji dijele stajalište da je nešto duboko trulo u današnjem zapadu, mogli konačno zajedno sjesti za stol, umrežiti se te povezati pojedinačne kule iz kojih su do sada pružali otpor civilizacijskoj dekadenciji i zazivali obnovu. Osobno sam konferenciju proveo s petnaestak drugih Hrvata, kvalitetnih pojedinaca kojima je naprosto dosta gledanja kako se njihove vrijednosti gaze ta kako im se država i civilizacija urušavaju pred očima, pojedinaca koji su spremni raditi za jedan bolji, istinitiji i ljepši svijet. Uz sve što je konferencija ponudila, u sjećanju mnogih najviše će ostati ljudi koje su tamo upoznali te potencijalni budući projekti koji su tamo za(po)četi. Albert pub možda (za sada) jest slabiji i manji od svojih neljudskih staklenih pandana, no on je i mjesto gdje će čovjek prirodno uvijek radije ući. Ukrcajmo se stoga svi, kako su rekle završne riječi konferencije, na arku obnove.