Demistifikacija dijaloga s progresivcima

Pojedincima koji nas povremeno pozivaju da pripazimo na ton kada govorimo o progresivcima i globalistima savjetujemo da pogledaju odgovore istih tih progresivaca i globalista na govor američkog potpredsjednika Vancea. Kao odgovor Vanceu, politički zombi koji još uvijek igra ulogu njemačkog kancelara izjavio je da jedan dio političkog spektra treba u potpunosti isključiti iz demokratskih procesa. Drugim riječima, on se, po uzoru na retoriku svojih ideoloških kolega unazad trideset godina, u ime demokracije poziva na protudemokratski čin uklanjanja svojih neistomišljenika iz javnog života. To što ih pritom naziva radikalnom desnicom ne mijenja tu činjenicu – štoviše, svaki je dosadašnji totalitarni režim imao pogrdan naziv za one koje je želio eliminirati kako bi tobože opravdao takvo djelovanje.  

Ovakvo zaoštravanje retorike eurokrata znak je njihovog straha pred sve očitijim civilizacijskim promjenama. Onima koji to ne razumiju, koji ne shvaćaju da je vrijeme "umjerenog dijaloga s drugom stranom" odavno pregaženo čizmama progresivnih dogmatika, preporučamo da ažuriraju svoje misaone okvire. Ti ljudi ne žele dijalog, a s mnogima od njih dijalog nije ni moguć iz tehničkih razloga. Naime, dijalog dolazi od riječi koje označavaju zajedničko traganje za Logosom – za smislom, za redom. Spomenuti ideolozi ne priznaju nikakav smisao koji nadilazi njih i njihove dogmatske stavove, poteze i uvjerenja. 

Sukladno njihovim filozofskim začetnicima, za njih jezik nije mnogo više od jedne neprobojne mreže iza koje se ne nalazi istina već igre moći. Zato svaki pokušaj društveno-političkog razgovora s njima otkako su preuzeli civilizacijske uzde uvijek izgleda isto: razgovor započne, ubrzo se pokaže da im nedostaje logičke koherentnosti, nakon čega slijedi pribjegavanje etiketiranju suprotne strane kao radikalne desnice, fašista, nacionalista, seksista, antivaksera i slično.  

Oni već iznimno dugo ne poznaju i ne priznaju dijalog kao međuljudski fenomen. Riječ je o ljudima koji, primjerice, istodobno tvrde I. da se jedino oni brinu o pravima žena te II. da žene kao takve ne postoje, odnosno da ih je nemoguće diferencirati na spektru rodne fluidnosti. Tu nema logike, nema koherentnosti, nema Logosa ni želje za njim, stoga nema ni dijaloga. Nažalost, s njihove strane već desetljećima slušamo samo nasilje, vrijeđanje, isključivanje i općenito sustavno zlostavljanje svakoga tko odstupi od njihovog rigidnog, paradoksalnog relativističko-dogmatičnog pravovjerja. Ideologiju koja proizvodi takvo djelovanje naprosto valja pobijediti na kulturnom bojištu.

#SapereAude