Horor američke strane pomoći

Raskrinkavanjem naprednih mehanizama preusmjeravanja javnog novca američke duboke države prema profitabilnim trećim stranama, Trump je crno na bijelo dokazao nešto na što mnogi od nas upozoravaju već godinama. Nešto je trulo na zapadu. I ta trulež nadilazi čak i groteskne činjenice poput one da otprilike 90% američkih medija drži samo šest korporacija. Ne samo da mala skupina korporativnih moćnika upravlja većinom izvora informacija, već to čine uz ogromnu pomoć političkih elita.

Trump je, primjerice, otkrio da je novinska kuća Politico primila osam milijuna dolara od američke vlade, da bi potom, sasvim očekivano, pisala ostrašćene članke u njezinu korist, a protiv antiglobalističke trumpističke strane.

Kada sam ranije iz filozofske perspektive pisao o tzv. Velikom stereoptikonu masovnih medija, jednoj mašineriji koja nam kreira stvarnost i pretvara nas u pasivne konzumente njihovih velikih laži, mislio sam upravo na ono što sada vidimo s vrlo konkretne političke i ekonomske strane. Američka duboka država udružuje se s medijskim korporacijama, koje plaća novcem svojih građana, a te korporacije zauzvrat šire njezinu propagandu.

No, strahota zvana USAID, tj. nominalna američka strana pomoć koja se zapravo koristi kao poluga širenja globalističke i progresivističke propagande po svijetu, ne staje na potplaćivanju medija. Pa krenimo redom. Gotovo milijun dolara poslano je preko tzv. EcoHealth Alliancea kineskom wuhanskom laboratoriju, iz kojega je, prema trenutnim informacijama, vjerojatno iscurio koronavirus. Nedavna je pandemija prema službenim brojevima ubila desetak milijuna ljudi. Logično bi bilo, s obzirom na paniku u kojoj smo živjeli do prije nekoliko godina, da svaka naslovnica danas vrišti o tome da je američka duboka država financirala laboratorij iz kojeg je taj "ubojiti" virus iscurio. No, o tome se šuti, jer je nekome iznimno bitno da se o tome šuti. 

Nadalje, ukrajinski predsjednik nedavno je izjavio da postoji rupa od stotinjak milijardi dolara koje je Amerika namijenila za Ukrajinu, a koji do tamo nikada nisu stigli. Sada znamo i da je američka politička elita glavni donator ukrajinskim medijima, od kojih se 90% većinski financira iz stranih izvora. Cifre koje se trenutno vrte govore da je Amerika dodijelila Svjetskom ekonomskom forumu nešto ispod 70 milijuna dolara.

Uz mainstream medije i spomenute velike društvene igrače, močvara svoje financiranje širi i dalje. Raznorazne progresivne udruge, nominalno neprofitnog tipa, standardan su klijent "pomoći" američke duboke države. Srpske LGBT udruge primile su 1.5 milijuna dolara, a makedonske udruge istog tipa 3.9 milijuna dolara. Američke udruge povezane s tzv. BLM pokretom, koji je prije nekoliko godina palio američke gradove i javno se na svojim stranicama pozivao na neomarksističke vrijednosti, zaprimile su 27 milijuna dolara. Ni novinari sa Šri Lanke nisu prošli loše, budući da su primili nešto ispod osam milijuna dolara kako bi se naučili koristiti nebinarnim jezikom, to jest jezikom okovanim transrodnom ideologijom.

Sve ovo otkriveno je u prvih dvadesetak dana od Trumpovog preuzimanja vlasti. Samo nas mašta može pripremiti za ono što bi dalje moglo uslijediti. Dani radikalnog, bolnog, ali i nužnog sudaranja s istinom zasigurno su ispred nas, a za sada možemo jednoznačno ustvrditi da je većina medija diljem svijeta zaprimala financijska sredstva od američkog političkog establišmenta. Isti ti mediji sada se panično pokušavaju opravdati za nešto što bi svakome trebalo jednom zauvijek rasvijetliti u kakvom to svijetu mi zapadnjaci trenutno živimo. 

Živimo u svijetu omasovljenih laži, svijetu agresivno nametanog jednoumlja i svijetu financijski profitabilne koruptivne represivne tolerancije. Milijarde dolara izvučene su iz džepova građana i poslane u koruptivne kutke diljem svijeta kako bi mala skupina moćnika remodelirala svijet prema svojim naumima.

Ovaj novi postdemokratski politički režim na zapadu toliko je specifičan da za njega još ne postoji adekvatan pojam u političkoj filozofiji. Osobno ga nazivam globalističko-progresivnim neototalitarizmom. Radi se o hibridnoj frankenstajnovskoj simbiozi najgorih elemenata komunizma i kapitalizma, skrivenoj pod velom pluralističke demokracije. 

S jedne strane imamo golemu levijatansku birokratsku državu, koja postoji prvenstveno radi sebe same te koja svojim pipcima penetrira gotovo u svaki element ljudskog bitka. S druge strane nalaze se velike korporacije, lišene morala, vrijednosti i bilo kakve odgovornosti, koje se vode isključivo profitom i ideološkim pravovjerjem. Njih dvoje zajedno svijet pretvaraju u svoju ideološko-profitabilnu igračku, oblikujući ga prema vlastitim interesima i umobolnim vizijama.