Izvještaj s bojišta kulturnih ratova

Pukotine na velikoj mašineriji zapadnog globalističkog progresivizma sve su dublje i sve očitije. Njezin težak poraz u SAD-u raščistio je i posljednje sumnje u to da se zapadna civilizacija budi, a novi dugo iščekivani vjetrovi napokon počinju puhati. Ti će vjetrovi, vjerujemo, s vremenom poslati ovaj postdemokratski ili neototalitarni režim koji trenutno upravlja našom civilizacijom u ropotarnicu povijesti. No prije konačnog pada mašinerija će odigrati svoju posljednju kartu – pokušat će iskoristiti upravo ono nezadovoljstvo građana koje je sama stvorila kako bi još jednom povećala svoju moć.

Tako će, primjerice, kapitalizirati na bijesu građana zbog goleme inflacije i ekonomskog urušavanja stvorenih njihovim nedavnim suludim blokiranjem globalne ekonomije pod palicom pandemijskog cirkusa. Većina ne shvaća prave uzroke problema, stoga lako biva pretvarana u sudionike raznih jalovih bojkota i prosvjeda koji ne mogu narušiti status quo, već mogu samo pripomoći ranjenoj oligarhiji lišavajući je odgovornosti za aktualno stanje.

Umjesto da se suoči s istinom, masa će sve jače vjerovati da rješava društvene probleme, dok ih zapravo samo produbljuje. Na isti način provest će se i klasične zapadnjačke obojane revolucije, koje će težiti ukloniti svakog lidera koji se drzne skrenuti s puta mašinerijskog jednoumlja. To naravno ne znači da među takvima nema korumpiranih i teških kriminalnih figura, ali narod se ne smije zavaravati – oni koji ih žele zamijeniti nisu ništa bolji, samo su vještiji u prikrivanju svog kriminala.

Kulturni ratovi dosegli su točku vrenja. Mašinerija zna da gubi, ali zna i da je narod bijesan te dezorijentiran, a još uvijek uglavnom nesvjestan društvenih silnica ispod površine. Zato će sada posegnuti za starim trikom zvanim "problem, reakcija, rješenje". Stvori krizu, pusti mase da reagiraju, a zatim im ponudi "spasonosno" rješenje koje si od početka imao u rukavu.

Teška i izazovna vremena su ispred nas, posebno za one istinske članove pokreta otpora koji se s mašinerijom godinama tuku. Oni sada moraju gledati kako se njihovi susjedi, koji su do jučer papagajski ponavljali režimske mantre, odjednom ubacuju u borbu – i to ne kao iskreni pokajnici, već kao novi pijuni u službi iste sile, samo pod novom maskom. Koliko god to bilo frustrirajuće, moramo znati što to zapravo znači. Radi se o dokazu da je mašinerija ranjena. Kad kritična većina napokon shvati tko zapravo stoji iza njezinih prosvjeda, bojkota i "opozicija", režim će ostati bez aduta.

Sve će karte uskoro biti na stolu. Na nama je da sada jače nego ikad ustanemo u obranu vječnih vrijednosti: protiv mašinerije i protiv njezinih svjesnih i nesvjesnih poslušnika. Stanimo dakle čvrsto.