Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

O kulturnom djelovanju

Sfera djelovanja Sapere Aude s razlogom je kulturna. "Kulturni ratovi" ispravan su termin za ono što se trenutno događa na Zapadu jer svjetonazorske borbe koje vodimo nadilaze politiku, formirajući se i oko temeljnih metafizičkih i antropoloških pitanja: od nadsvjetovne objektivnosti istine do same esencije čovjeka.  

S kulturnim radom i javnom društvenom kritikom krenuo sam jer sam uvidio da u ovom civilizacijskom trenutku politička pobjeda ne znači mnogo ako se kao zajednica ne transformiramo iznutra; ako ne riješimo problem vrijednosne dezorijentiranosti i duhovne opustošenosti koje su zavladale našom okolinom i nama samima. Da je ta odluka bila ispravna, pokazuju mi gotovo svakodnevni primjeri.  

Primjerice, neki dan sudjelovao sam u diskusiji o Trumpovim carinama, potezu koji je druga strana odbacila kao politički i ekonomski naivan, tvrdeći da gušenje slobodnog tržišta neizbježno vodi u osiromašenje. U redu, pomislih, govorimo koliko-toliko istim jezikom; nema znakova progresivnog dogmatizma, stoga ima smisla zajedno potražiti istinu, odnosno ući u dijalog. No ključno je bilo najprije raščistiti jednu stvar: tema o kojoj raspravljamo nije se pojavila sama od sebe, već je uvelike kulturno nametnuta, odnosno oblikovana manipulativnim okvirima duha vremena.  

Mediji ovih dana jašu po toj temi u svojoj standardnoj maniri ocrnjivanja Trumpova lika i djela, pri čemu nisu napisali ni slova o možda najvećoj političkoj aferi u povijesti, koju je Trumpova administracija nedavno raskrinkala otkrivši kako je institucija duboke države, zvana USAID, koristila novac američkih poreznih obveznika za širenje svog utjecaja i progresivne ideologije diljem svijeta. Prema Muskovoj procjeni, kroz te sive mehanizme na godišnjoj razini nestane gotovo sto milijardi dolara.  

I tako, dok sjedim i razgovaram s osobom koja iz perspektive ekonomske higijene u prvi plan gura temu Trumpovih carina, shvaćam da ta ista osoba ne zna, ili ne smatra prioritetnim, razgovarati o milijardama uludo utrošenih javnih sredstava. To znači biti pod utjecajem duha vremena i to ukazuje na ključnu važnost kulturnog djelovanja.  

Netko bi pritom mogao protuargumentirati da i politika utječe na kulturu; da bi, recimo, dobri političari mogli iskorijeniti takvo ponašanje kulturnih centara moći. No to ne bi riješilo suštinski problem manjka kritičkog razmišljanja kod većine, jer bi ljudi i dalje ostali ovisni o izvanjskim podražajima, bez obzira na to što bi ti podražaji u tom slučaju bili kvalitetniji od današnjih.  

I spomenuti USAID krenuo je dijelom iz dobre namjere, kao protuteža marksizmu koji se širio diljem Zapada. No društveni mehanizam koji nema ugrađene procedure kontinuirane samoprovjere neizbježno zapada u grijeh, a istinske provjere naših političkih i društvenih izuma nema ako ne postoje intelektualno kritički pojedinci koji će ih stalno propitivati.

Dok se ne izdvojimo iz okvira razmišljanja i percepcije koje nam nameću današnja kultura, mediji, umjetnički krugovi i industrija zabave, nikakva količina politike ne može nam pomoći.  

#SapereAude

Primjedbe