Distopija digitalnog identiteta

Britanski premijer Keir Starmer najavio je uvođenje obaveznog digitalnog identiteta za sve građane Velike Britanije. Ovaj kontroverzni potez Starmer je pokušao opravdati navodnim smanjenjem nasilja i nereda povezanih s masovnim migracijama, pri čemu je, u skladu sa svojim dosadašnjim političkim pristupom, prešutio činjenicu da upravo njegove politike trenutno doprinose pogoršanju migrantske krize.

Starmerov prijedlog digitalnog identiteta nije inovacija samog premijera, već tehnološka koncepcija preuzeta iz globalnih političkih i tehnokratskih centara moći. Primjerice, slično rješenje promiče World Economic Forum (WEF), kontroverzna naddržavna organizacija čija (ne)legitimnost izaziva brojne kritike, a koja godišnje okuplja gotovo sve zapadne političke predstavnike na svojim netransparentnim konferencijama. 

Prema konceptu WEF-a (u nastavku), svi osobni podaci građana – uključujući povjerljive zdravstvene informacije te osobne dokumente poput vozačkih dozvola i putovnica – trebali bi biti pohranjeni u centraliziranom sustavu kojim bi upravljale nadnacionalne institucije ili politički podobni predstavnici na nacionalnoj razini.

U skladu s time, Larry Ellison, osnivač i suvlasnik Oracle korporacije, prošle je godine naglasio važnost centraliziranog upravljanja podacima građana, ističući da će se pojedinci "ponašati najbolje što mogu jer ih se neprestano prati i bilježi svaki njihov korak." [1] Oracle je inače globalno prepoznat kao tvrtka s jednim od najpoznatijih sustava za pohranu podataka. 

Takva vrsta upravljanja visoko povjerljivim podacima nije samo opasni nonsens iz perspektive informacijske sigurnosti već je i bezpresedanski potez moderne demokracije, koji bi neminovno naše društvo doveo još bliže krilu tehnokracije ili vladavine birokracije i tehnologije kakva je već implementirana u pojedinim državama.

Kina je, primjerice, od 2019. godine razvila sustav društvenog kreditiranja, u kojem vlast dodjeljuje proizvoljan broj bodova svakom građaninu, a svaki nepoželjan postupak može rezultirati gubitkom tih bodova. Pad ispod određene granice može dovesti do momentalnog onemogućavanja digitalnih identiteta, što ograničava pristup osnovnim uslugama poput bankarskih transakcija, zdravstvene skrbi i kupovine hrane.

U nominalno liberalnoj Velikoj Britaniji također se bilježe slični trendovi. Primjerice, 2023. godine više od 12.000 tamošnjih ljudi pritvoreno je zbog politički nekorektnih objava na društvenim mrežama [2], dok statistike pokazuju da dnevno čak oko 30 britanskih građana završava u pritvoru zbog sadržaja kojeg objave online [3]. 

Ilustrativno, kada bi se britanski podaci o cenzuriranim i pritvorenim osobama proporcionalno primijenili na Hrvatsku, to bi odgovaralo situaciji u kojoj bi cijeli otok Pag, sa svojih približno 10.000 stanovnika, završio u političkom pritvoru. Ovaj broj, kao i razina ugrožavanja privatnosti i temeljnih ljudskih prava pojedinaca, neizbježno bi se povećao s implementacijom tehnologije digitalnog identiteta, čime se otvara prostor potencijalnog tehnototalitarnog djelovanja.

Engleska pritom nije izoliran slučaj. Australija je već implementirala vlastitu verziju digitalnog identiteta, dok Švicarska najavljuje slične mjere. U Kanadi je prije nekoliko godina vlast, u suradnji s velikim kartičnim kompanijama, blokirala financijska sredstva građana koji su prosvjedovali, i to bez sudskog naloga.

Ovi primjeri potvrđuju da se distopijske vizije autora poput Georgea Orwella i Aldousa Huxleya danas provode u stvarnosti. Huxley u svom kapitalnom djelu precizno opisuje ovakvu dinamiku: "Zaista učinkovita totalitarna država bila bi ona u kojoj vladari i njihovi birokratski upravitelji imaju potpunu kontrolu nad ljudima, a u kojoj ljudi svojevoljno pristaju na svoje ropstvo, pa nikakva fizička prisila zapravo ni nije potrebna."

Izvori:

[1] Michael Shellenberger x.com

[2] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-10-2025-002239_EN.html

[3] https://nypost.com/2025/08/19/world-news/uk-free-speech-struggle-30-arrests-a-day-censorship/