Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

O ritualnom javnozdravstvenom žrtvovanju

Puno sam tinte utrošio na raskrinkavanje ritualnog, pa i punokrvnog parareligijskog aspekta suvremene tehnoznanstvene paradigme, stoga će iskusniji pratitelji ove stranice znati da se taj ritualizam posljednjih godina najjasnije očituje u sferi javnoga zdravstva.

Naime, vijest o masovnom usmrćivanju peradi i svinja po hrvatskim selima nije izdvojen fenomen, već nešto čemu svjedočimo diljem takozvanog liberalnodemokratskog Zapada. U široko popraćenoj priči Kanada ovih dana planira eutanazirati 400 naizgled zdravih jedinki nojeva na jednoj privatnoj farmi, unatoč nedostatku uvjerljivih dokaza o širenju bolesti.

S tim na umu, činjenica da pojedini članovi hrvatske vlasti potencijalno osobno profitiraju od tih poteza samo je jedan dio priče, dok se drugi treba sagledati kao možebitni pokušaj globalističkog preuzimanja kontrole nad izvorima hrane, što bi reflektiralo njihovu općenitu težnju centraliziranom upravljanju u ostalim sferama, primjerice digitalizaciji naših identiteta, zdravstvenih podataka i ostalih stvari koje su nekoć bile zaštićene pravom na privatnost.

Ritualno kljaštrenje vlastitih nacionalnih sposobnosti samoodržavanja u tako važnom segmentu kao što je prehrambena industrija, u trenucima bliskim globalnom sukobu, ludost je iz perspektive razumnog razlučivanja, no ono je potpuno opravdano, štoviše nužno, iz perspektive ritualizacije kakvoj su kolektivno hipnotizirani umovi današnjice toliko skloni.

Kada bi pojedine globalističke organizacije danas mogle ostvariti svoju idealnu viziju društva, koja je perfidno opisana u takozvanoj Agendi 2030., mi bismo kao građani u svakom životnom pogledu sada bili ovisni o volji bezličnih, nelegitimnih birokrata i njihove napredne digitalnodistopijske mreže algoritama, uz pomoć koje je nekadašnja demokracija pretvorena u tehnokraciju. 

Ne bismo mogli jesti kada želimo, ne bismo se mogli kretati slobodno bez polaganja računa na oltarima digitalnih propusnica i tobožnjih putovnica, niti bismo imali potpuno privatno vlasništvo nad svojom imovinom, koja bi u svom digitalnom obliku također bila upravljana naddržavnim financijskim korporacijama i centraliziranim novototalitarnim institucijama.

Zloduh totalitarizma našeg doba ima oblik jednog mahnitog transhumanističkog tehnoscijentizma.

#SapereAude

Primjedbe