Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Divide et impera i kako segregacija preko noći može postati slobodom

Činjenica da će na Interliberu neki štandovi biti označeni kao „mjesta slobode“ mikroprimjer je ritualiziranog i parareligijskog momenta suvremenog, progresivizmom natopljenog društva. Naime, i više je nego ironično što upravo organizator Interlibera pristaje na ovakve manipulativne inicijative moralno kamatarskih progresivnih udruga, imajući na umu da je isti taj Interliber prije samo nekoliko godina revno primjenjivao najveći segregacijski alat u povijesti demokratske Hrvatske. Nakon poslušnog korištenja takozvanih pandemijskih potvrda, za koje danas znamo da nisu bile utemeljene ni na čemu osim na psihosocijalnom globalističkom eksperimentiranju, pa stoga ni ne mogu biti ništa drugo doli sredstvo segregacije, čovjek bi očekivao da će organizator Interlibera imati barem trunku samopoštovanja te da se neće sramotiti glumeći borca za slobodu mišljenja, izražavanja i okupljanja – svega onoga što je donedavno sam ograničavao. Ako ste vi, gospodo, zaboravili, mi nismo: ni masovnu cenzuru ...

Okrugli stol: Očuvanje privatnosti u eri masovnog nadzora

Hannah Arendt sredinom je prošloga stoljeća upozorila da su tadašnji totalitarizmi možda bili poraženi, ali da totalitarni duh i dalje prebiva u kolektivnom umu Zapada. Na temelju toga prognozirala je buđenje jednog novog, modernog oblika totalitarizma, koji neće biti provođen velikim vođama diktatorskoga tipa, nego mrežom bezličnih birokrata i algoritama, koje nitko nikada nije birao, a koji teže potpunoj kontroli društva i čovjeka uz pomoć naprednih tehnoloških mehanizama.

Arendt je bila u pravu. Zapadna se civilizacija u ovome trenutku nalazi u svojevrsnom procesu aerodromizacije ili pretvaranja u jedan veliki globalni digitalni eksperiment, u kojem je svaki naš potez minuciozno nadziran, a svaki naš stvarni ili zamišljeni grijeh pomno bilježen. Kao i na aerodromu, čovjek je u tim postavkama podčinjen tehnološkim procesima te sagledavan kao ne mnogo više od sistemske komponente od koje se očekuje poslušnost. 

Iako je privatnost temeljno ljudsko pravo, zajamčeno i Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Ustavom RH, ona je danas faktički nepostojeća. Zakoni i regulative koji bi naše digitalne avatare trebale štititi pokazuju se potpuno jalovima u praksi, odnosno više kao sredstvo izvršavanja nečijih partikularnih interesa nego kao stvarna garancija naše privatnosti i sigurnosti.

S tim na umu, u četvrtak 18. rujna sudjelovat ću na okruglom stolu u Hrvatskom saboru, gdje ću pokušati artikulirati ovu problematiku, s posebnim naglaskom na aktualni prijedlog Europske unije poznat u javnosti kao Chat Control. Njegovim bi se usvajanjem svaka naša digitalna komunikacija mogla presretati, skenirati te evaluirati kao politički (ne)korektna, i to mimo bilo kakvog sudskog naloga.

S obzirom na sve veću radikalizaciju diskursa i uvjerenja unutar aktualnih globalističkih i progresivnih struktura, jasno je da bi samo oni najposlušniji ovom pogubljenom duhu vremena i njegovim propagatorima bili pošteđeni progona u novom sustavu digitalne distopije.

Stoga, takvu regulativu, kao i općenitu sve očigledniju težnju naddržavnih organizacija za uspostavom novototalitarnog globalističkog tehnokratskog režima treba kategorički odbiti.

#SapereAude

Primjedbe