Što je žena?

Podosta toga truloga u modernom Zapadu plod je našeg odbacivanja klasične metafizike. Aristotelovski kozmos, kasnije preuzet i nadograđen katoličkim naukom, bio je mjesto reda i svrhe. Naš je pak kozmos, odnosno naočale kojima ga promatramo, iskrivljen jer ga težimo podčinjavati svojoj volji, a naša je volja u ovom palom stanju neizbježno grešna. 

Temeljno je pitanje antičke i srednjovjekovne epohe bilo kako prilagoditi sebe i svoje manjkavosti redu kozmosa, dok je temeljno pitanje modernosti kako prilagoditi svijet samome sebi. Budući da trulo stablo daje trule plodove, i naši zaključci, utemeljeni na pogrešnom pitanju, moraju također biti pogrešni. Stoga mi aristotelovsku definiciju slobode kao postojanje nutarnje discipline za djelovanje u skladu s razumom smjenjujemo jeftinom permisivnošću karakterističnom za suvremenost, u kojoj se prvenstveno vodimo načelom da između nas i naše volje (čitaj: grijeha) ne smije biti nikakvih prepreka.

Shodno tome, za razliku od nas, Aristotel nije imao problem s razlikovanjem temeljnih ontoloških kategorija, što je preduvjet razumnog razlučivanja. Jedno od vodećih pitanja našeg tobože naprednog, hipertehnologiziranog i znanstvenog doba jest: “Što je žena, a što muškarac?” Štoviše, ovo pitanje nam se čini toliko kompleksnim da smo ovih dana u Hrvatskoj spremni pristati da nam djecu podučavaju ljudi koji otvoreno priznaju da ne znaju što je žena ili tvrde da se ženom može postati snagom volje.

Samo bolest relativizma i destruktivnog skepticizma, kojom je naša civilizacija napadnuta posljednjih stoljeća, mogla je stvoriti toliku pojmovnu, pa i djelatnu pomutnju. Znamo li definirati osnovne ontološke pojmove i jesmo li neizbježno u opasnosti od sila današnjice ako ih ne znamo? U ovo vrijeme sveopće zbrke moramo se vratiti počecima i definicijama. Pa, jednom za svagda, za dežurne seksualnorevolucionarne aktiviste i samoprozvane edukatore, definirajmo:

Muškarac je odraslo ljudsko biće naravnim putem usmjereno prema aktivnoj ulozi u impregnaciji; on dakle impregnira te tako sudjeluje u stvaranju potomstva.

Žena je odraslo ljudsko biće naravnim putem usmjereno prema gestaciji; ona dakle biva impregnirana te razvijanjem ploda sudjeluje u stvaranju potomstva.

Ako se ne možemo složiti s ovim temeljnim odrednicama iz sfere ljudske spolnosti, kako možemo očekivati da ćemo se složiti oko kompliciranijih pitanja kao što su spolni moral, važnost stabilne bračne zajednice itd.? Tko god ove ili slične definicije ne priznaje te na njima ne bazira svoje kurikulume iz ove tematike, nema legitimiteta educirati bilo koga, a kamoli one najranjivije.

Ljudima iole upoznatim s klasičnom metafizikom i/ili kršćanskim naukom ne mogu se olako prodati radikalne umotvorine ovog pogubljenog duha vremena. Potrudite se biti među njima.

#SapereAude