Kraj dijaloga, početak otpora

Konzervativnoj, ili barem protuprogresivnoj strani kulturnih ratova, pod hitno mora postati jasno da je zgrada naše civilizacije u plamenu. Strukture i idejne mašine s kojima smo suočeni revno rade na sveobuhvatnom restrukturiranju našeg društva u smjeru jednog novog, dosad neviđenog oblika tehnototalitarizma.

Istodobno, s metafizičke i antropološke strane nameću zavodljive ali lude i protunaravne ideje, koje među ostalim teže potpunoj redefiniciji samoga ljudskoga bića, odnosno ultimativnom transhumanističkom ukinuću čovjeka kao takvog.

Pozivanje na dijalog, imajući to na umu, stvar je prošlosti. Ne zato što smo tako a priori odlučili, nego zato što oni dijalog niti žele niti mogu voditi. Njihovi misaoni temelji ne priznaju opstojnost Logosa, koji je preduvjet bilo kakvog dijalogiziranja, stoga za skrivanje iza milozvučnog “razgovora s drugom stranom” trenutačno nema mjesta.

Nismo suočeni s pukim ideolozima, već s jednom postmodernističkom pandorinom kutijom koja je svojim relativističkim maljem slomila čak i prošlostoljetne ideologije, dok je smislene svjetonazore također odavno proždrijela. Suočeni smo s jednim dobro osmišljenim, nasilnim dekonstrukcijskim kidanjem naše veze s transcendentnošću.

Ako se ne trgnemo, predstoji nam – preciznim pojmovima – globalistički tehnokratski totalitarizam, kojemu nikakva dosadašnja distopijska fikcija nije ravna. 

Ne dajte se zavarati: ulozi su upravo toliko ogromni kako se nekima od vas čini, pa i puno, puno veći.

#SapereAude